Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću – Jana Krišković Baždarić

“Godina u kojoj je Bela Lang upoznala sreću” roman je prvijenac naše domaće autorice Jane Krišković Baždarić. Osim ovog romana, Jana piše na svom blogu Sincerely Jana na kojem piše o svakodnevnom životu, vlastitim iskustvima i pogledima na život, a ponajviše o pronalaženju vlastite svrhe i mjesta pod suncem.

Kao da mi je netko upravo s neba poslao poruku koja je u jednoj rečenici oslikala sve ono o čemu sam godinama razmišljala. Predugo sam se skrivala pred očekivanjima drugih ljudi, predugo sam bila jedna od tipki na kalkulatoru ljudskih odnosa u mnogim stvarima koje sam radila, predugo sam hodala nevidljivo prekrižena preko cijelog tijela da bih se uklopila među one kakvima nikada nisam željela postati. Živjela sam u svijetu prijetvornih, udvornih, poslušnih i proračunatih ljudi s praznim ciljevima.

Radnja romana prati životni put Bele Lang, mlade žene koju je život na neki način zarobio. Radi na poslu koji je više ne ispunjava, sve joj je postalo zamorna rutina, a ono najgore što joj se moglo dogoditi jest to da je polako počela gubiti djeliće same sebe. Sve do jednog jutra, kada je dobila e-mail sa savršenom poslovnom ponudom koju ni u snu ne bi mogla odbiti. Ali, ta ponuda sa sobom je donijela niz novih promjena koje su joj se događale iz dana u dan, pa čak i iz sata u sat. Sve o čemu je sanjala, počelo se ostvarivati.

Zaljubila sam se u njegove nepravilnosti i mane, u njegovu ljepotu punu krhotina. Osjećaj samoće i ujedno velike povezanosti. Osjećaj izgubljenosti u nepreglednim mogućnostima. I naposljetku, samo osjećaj mogućnosti. Osjećaj da na svakom uglu mogu naići na novo iznenađenje. Koji put dosta loše, a koji put jako dobro. Shvatila sam da sam pronašla mjesto koje bi bilo savršen dom mojoj nemirnoj i gladnoj duši. Duši koja je tražila svoj mir. Mir u kretanju i mogućnostima, jer bi tek tada pristala malo zastati.

No, Bela nekako nije olako prihvaćala sve te promjene. Kao da je imala neki uteg koji joj ne dozvoljava da se pokrene, sve o čemu je sanjala sa strahom je polako puštala iz ruku. U njen život u novom gradu, dalekom New Yorku, ušla su čak dva muškarca. Jedan o kojem je sanjala cijeli život, poznati jazz glazbenik za kojeg je neobjašnjivo u podsvijesti znala da će se kad – tad sresti i drugi, čovjek kojeg je očarala i koji je bio spreman učiniti sve za nju, pa makar je morao poslati i drugome u zagrljaj.

Kroz Belinu priču autorica priča život naš svagdašnji. Mislim da nema onoga tko se nije pronašao barem u jednom djeliću priče. Svi smo nekako skeptični prema novim prilikama, draža nam je i ustaljena rutina, nego jedan rizičan korak naprijed. Ali, ponekad je taj rizik sve što nam preostaje. Ponekad je bolje napraviti taj korak i znati da si pokušao, nego li stagnirati u nezadovoljstvu i pitati se što bi bilo kad bi bilo. Strah od novoga, nepoznatoga u jednakoj mjeri mori nas kao i strah od toga što će nam netko reći. Je li naš izbor društveno prihvatljiv. Bela se morala naučiti kako udovoljiti sebi, svojim željama i nadama, pa makar otputovala i na drugi kraj svijeta ostavivši drage ljude iza sebe.

Shvatim da tuđe osude nisu ništa drukčije od tuđih odobravanja, jer onomu koji ih daje nemaju nikakvu važnost u njihovu životu, a preveliku u našem. I ja sam bila među onima koja je svoje odluke predugo procjenjivala tuđim očima. Jesam li im zaista toliko dugo dopustila da me oblikuju? Jesam li se njima koristila kao opravdanjem za svoj nedostatak hrabrosti?

Neću reći da se slažem sa ama baš svim Belinim izborima. Imala je pregršt unutarnjih borbi, za koje mi neke nisu imale nikakvo logično objašnjenje. Pa tko to svjesno pušta sreću da mu klizi iz ruku? Nakon jedne propuštene prilike odmah nailazi druga, pa treća, a Bela se i dalje bori sama sa sobom. Pomalo neshvatljivo, netko bi bez razmišljanja prigrlio sve te prilike. Ali, Bela nije osoba koja će se samo okrenuti i otići, zaboraviti ono što je bilo i odbaciti taj dio sebe. Bela je osoba koja raste, koja se nadograđuje, koja u nijednom trenutku ne odbacuje nijedan dio svog života, već ga uči prihvatiti, osloboditi se vlastite nesigurnosti i nadograditi svoj životni put na veću, ispunjavajuću razinu.

Nakon toliko puta što sam se znala upitati kako je moguće da mogu proći mjeseci, pa i godine u kojima se ne dogodi ništa, a onda nam se u jednom danu promijeni život, sada osjećam da sam nadomak odgovoru. Pogriješila sam. Život se događao sve to vrijeme. Radio, bušio, prekrajao, poravnavao, rastresao, mijenjao. Trenutak u kojem se sve promijenilo zapravo je bio trenutak u kojem se dogodilo sve ono što se svih tih mjeseci i godina strpljivo pripremalo. Ovaj trenutak koji mi se učinio ključnim nije bio ništa drugo nego slučajan nositelj događaja koji su se talili u svim onim zaboravljenim i nevidljivim trenutcima.

Namjerno ne spominjem imena muškaraca jer vam ne želim otkriti za kojeg će se Bela odlučiti. Od početka knjige jedan me kupio svojim gestama, čak dok još nije bilo ljubavne priče niti na vidiku. Nadam se da takva osoba zaista postoji negdje na ovom svijetu. S druge strane, za drugog muškarca sam smatrala da ne zavređuje biti blizu Bele, imala sam osjećaj da mu Bela služi samo kao osoba koja će mu dizati moral i održavati ga normalnim.

Život koji put moraš natjerati da ti pruži odgovor. Ne zaboravi, sve što u životu radimo, radimo zbog sebe. Čak i kada su drugi naivno uvjereni u suprotno.

No, ova knjiga me toliko dotakla punom snagom. Taman sam se spremila plakati od muke što nije po mom, srce mi se kidalo, i onda pročitam predzadnji odlomak predzadnje stranice koji je izvukao tu već spremnu suzu i udijelio svo poštovanje prema onome za kojeg sam smatrala da nije zaslužio biti onaj pravi. Dok je predzadnji odlomak na zadnjoj stranici stavio točku na sve nedoumice. Sve mi je bilo jasno. Zašto je tako odabrala i zašto se cijelo to vrijeme borila sa sobom. Iako sam bila tužna (znam, sebična sam 🙈), bila sam i neopisivo sretna zbog Bele. Nisam očekivala da će toliko djelovati na mene taj kraj, da ću doživjeti “prosvjetljenje” i prihvaćanje takvog izbora. Ipak sam ja osoba koja vjeruje u sudbinu, a ako to nije bio upravo njihov trenutak koji im je sudbina zapečatila, onda ne znam što jest.

Ljeto nam je počelo, vrućine su krenule u punom jeku, a uz neko osvježavajuće piće u hladovini treba vam i dobra knjiga za potpuni ugođaj. Ova knjiga idealna je za to, jednostavno pisana, dinamičnim tempom, spremna da vas osvoji i malo izludi. Da, da. Nećete je lako ispustiti iz ruku, osvojit će vas stil kojim Jana piše. A da napomenem da je u samu priču vješto ukomponirano podosta jednostavnih, a moćnih životnih citata. Onih koji će vas potaknuti na razmišljanje, na propitkivanje vlastitih životnih strahova i prepreka, koji će vas potaknuti na put pronalaženja samog sebe, na put iskorištavanja vlastitih potencijala. Jer sreća je neprocjenjiva, a za nju čovjek treba prihvatiti isključivo samog sebe onakvim kakav jest. Moju veliku preporuku imate!

Čovjek, naposljetku, prestane kriviti sve, kad prestane kriviti sebe. Prestane zamjerati drugima, kad više ne zamjera sebi.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: