
“Ne sudite damu po izgledu” četvrti je, a ujedno i posljednji nastavak iz serijala Pravila lopova jedne od najprodavanijih autorica New York Timesa Sarah MacLean.
Lady Georgianu život nije mazio. Mladenačka zaljubljenost koštala ju je ugleda i izbacivanja iz društva, a svoj život je dalje predodredila borbi za povratak i udaji za nositelja naslova kako bi svojoj kćerki jednog dana osigurala bolji život i prihvaćanje u društvo. Koliko god bila krhka danju, noću je Lady Georgiana imala druge identitete. Onaj za nju najbitniji i najmoćniji bio je uloga Chasea, tajanstvenog osnivača najpoznatijeg kockarskog kluba u Londonu. Godinama je vrlo vješto uspijevala kriti svoj dvostruki identitet, sve dok se nije pojavio on…
Dakle, čak i da nije bila u potrazi za naslovom, on ne bi mogao biti muškarac kojeg je trebala. Ali mogao bi biti muškarac kojeg je imala. Sada. Na kratak, prolazan trenutak, prije nego što će se oboje morati vratiti u stvarnost.
Duncan West je zgodan bogataš bez titule. On je vlasnik nekoliko novinarskih kuća kojemu ni najmanja informacija ne može pobjeći. Iako i on ima pregršt tajni koje vješto krije, ono što ga zaista zanima jest tko je zapravo Chase. Ali i tko je lijepa lady Georgiana uistinu. Otkrivši da ima nekakva spona između nje i svijeta tame i grijeha, čvrsto je odlučio otkriti sve njene tajne, ni ne znajući kamo će ih to zapravo odvesti…
Iako su i Chase i Duncan u suštini jako dobre osobe, u svom poslu su nemilosrdni. Ne prezaju ni pred čim kako bi došli do informacija, ali i do kazne za određene osobe. Kako se Georgiana predstavljala i kao Anna, voditeljica prostitutki u Palom anđelu, Duncanu je upravo kao takva upala u oko. Iako su znali flertovati, nikada nije prešlo u nešto više od toga. Duncan je cijelo vrijeme pokušavao uvjeriti Annu kako ju Chase zapravo samo iskorištava.
Snažno je stisnula zube. U životu je toliko toga obećala – obećala je da će društvo naučiti zasluženu lekciju. Obećala je da im se nikada neće klanjati. Obećala je da im nikada neće dopustiti da dodirnu njezinu kćer. Ali neke se zavjete, ma koliko čvrsti bili, nije moglo održati.
No, kako sam već prije spomenula, Duncan ima veliki uteg iz prošlosti, tajne koje ga mogu stajati života. One su ujedno i razlog zašto se nikada nije vezao za neku ženu. Ne želi da njegova žena trpi sramotu koju bi donijelo otkrivanje njegove prošlosti. A ipak, Georgiana je ta zbog koje gubi razum i od koje ne želi biti udaljen niti trenutka.
Presjekao ju je pogledom. Nisu mu se trebale svidjeti te riječi. Nije trebao željeti da ga netko treba. Nije trebao željeti pomoći joj. Nije ovu ženu trebao smatrati tako neodoljivom. Nije se trebao podsjećati da nije mislio na nju.
Ono što mi se sviđa u ovoj knjizi jest ta snaga koju ima jedna žena pod krinkom muškarca. Ona bdije nad svima i moćno upravlja njihovim životima. Stoji uspravno iznad svih i odlučuje koga poštedjeti, a koga uništiti. Ona je poput feniksa, uništena do kraja, trpi izdaju i propast, a onda ponosno u svom sjaju izranja još jača.
Željela sam moć nad svima njima. Nad svakim tko me je gledao svisoka. Nad svakim tko me je osuđivao. Nad svakim tko me je optuživao. Željela sam dokaz da žive pod staklenim zvonom.
Upravo zbog toga moram priznati da sam pomalo ostala razočarana završnom knjigom serijala. Sva ta moć zahtijevala je jednu moćnu priču, koja je po meni ostala pomalo plitka. S obzirom da se radi o ženi koja predstavlja najmoćnijeg muškarca od kojeg svi trepere, očekivala sam radnju koja će biti toliko napeta, još napetija od prethodna tri nastavka, ali taj feeling je kod mene potpuno izostao. Priča jest dobra, ali samo to. Nije izvanredna, nije savršena, ne ostavlja u tolikoj mjeri bez daha da te natjera da šiziš iščekujući što će dalje biti. Ne, upravo to mi je nedostajalo u ovoj priči da je upotpuni, da je dodatno začini kako bi se serijal završio u svom prepoznatljivom moćnom tonu.