Strah od kupine – Danijela Crljen

Roman “Strah od kupine” napisala je naša domaća autorica Danijela Crljen. U ovu knjigu utkala je više od stotinu godina povijesti jedne splitske obitelji, posebno njenih ženskih članova.

Na početku mi je trebalo sigurno nekih 50-ak stranica da kliknem s knjigom. Ostavila sam ju par dana po strani zbog obaveza i kad sam nastavila s čitanjem dogodila se ljubav. Ova knjiga nije samo još jedna knjiga o tamo nekoj obitelji. Ova knjiga je prava riznica misli, događaja, osjećaja i svega onog što se događalo unazad jednog stoljeća. Pohvatati to sve u jednu cjelinu, napisati knjigu koja je ujedno i zanimljiva i autentična hvale je vrijedan pothvat.

Postoje minute koje se čovjeku zalijepe za sjećanje i to ne zbog posebnog događaja, već iz čiste svjesnosti o vlastitoj sreći u trenutku.

U ovoj knjizi čitamo o prijateljstvu. S jedne strane imamo iskrenu djevojku koja slijepo vjeruje svojoj najboljoj prijateljici, dok joj s druge strane ta ista prijateljica uništava život radi vlastite sebičnosti. Također čitamo i o ljubavi, u svakom smislu te riječi. Od one iskrene, istinske ljubavi do nametnute. Čitamo i o poštovanju, dubokom i iskrenom. Ne nedostaje tu ni prevara, laži, spački, pa čak i ubojstva.

Zagrljaj može biti lažno čvrst da se čini iskren. Riječi se mogu stopliti da čovjek u njima nađe dom. Ali, oči… uh, s njima je teško. Savjest uvijek nađe put do zjenica. Uvijek treba gledati direktno u tuđe oči, kao što to rade djeca. Oči u oči. Djeca to znaju. Onda ih mi odrasli naučimo da skreću pogled.

Pratimo i glazbeni put jednog našeg dalmatinskog pjevača koji je ujedno i autoričin ujak. Iako mi je taj pjevač drag još od davnih dana, ova knjiga mi ga je predstavila u nekom novom svjetlu. I da, priznajem da sam guglala njegov život, a posebno balerinu. Toliko poseban odnos ima autorica s njim da je to nešto predivno. Kao da je on njen anđeo čuvar. A toliko je opet muke prošao dok se vlastitom ocu dokazao kao glazbenik.

Osim toga, ovdje čitamo i o odnosima unutar obitelji, odnosima djece i njihovih roditelja. S jedne strane roditelji su ti na koje se trebamo ugledati, a s druge strane ima i onih od kojih su djeca i mudrija i razboritija. Imamo tu i situacija kada je sasvim normalno bilo otići na kratko putovanje i riješiti se malog bića koje nažalost trenutno remeti nečije planove. Imamo i iseljenike koji su otišli u strane zemlje trbuhom za kruhom, a vratili se kao bogati junaci.

Zapeklo me. Posramile su me bore u kutovima njezinih očiju. Pitala sam se koje sam joj od njih zadala ja, a koje otac. Jesu li krivi oni koji nas rane svojim grijesima ili čovjek sam dopusti da mu se potpisuju po licu?

Nevjerojatan je ovaj roman. To je zapravo obiteljski roman, ali toliko toga je u njega utkano, i misli i osjećaja i sjećanja i radosti i tuge i ljubavi i mržnje i sjete i ama baš svega na što god možete pomisliti. Jer ovaj roman govori doslovno o svemu, ali na poseban, poetičan način. Nešto zaista briljantno, vrhunsko, maestralno.

Tada sam naučila da se uspomene promatra iz daleka te da one tako postanu nešto što nas vječno progoni.

Mogla bih do sutra pričati o svom oduševljenju ovim romanom, ali neću. Ostavit ću da nešto otkrijete i sami. Prepustite se čaroliji koja dolazi listajući stranice ovog vrhunskog djela i dopustite da i vas u jednakoj mjeri osvoje svi ti likovi i njihova sudbina. Moju ogromnu preporuku svakako imate!

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: