Adele Parks je engleska autorica ženske fikcije. Napisala je 21 roman u svojoj 21-godišnjoj karijeri i jedna je od najprodavanijih autorica tog žanra u Ujedinjenom Kraljevstvu. Njena djela su prevedena na više od 30 svjetskih jezika.
U knjizi “Laži, laži, laži” autorica istražuje najmračnije kutke veze u očaravajućoj priči o braku i tajnama. Daisy i Simon imaju naizgled idiličan brak kojeg je, nakon godina pokušavanja, upotpunila njihova voljena i željno iščekivana kćer Millie. Kako je Millie odrastala, Simon je poželio još jedno dijete, ali pregledi koje je napravio upućivali su na njegovu neplodnost. Od toga dana Simon postaje nepovjerljiv prema svojoj supruzi. Stvara pogrešne scenarije u svojoj glavi koje dodatno preuveličava nalijevajući se alkoholom.
Roditeljstvo je zapanjujuće. Ljubav prema djetetu različita je od bilo koje druge vrste ljubavi. Snažnija je i potpunija, zahtjevnija. Prijatelji i ljubavnici dolaze s uvjetima, roditelji s odgovornostima, ljubav prema samome sebi se uvijek smješta tik uz samoprijezir – barem iz mog iskustva – ljubav prema Millie je čista i potpuna. Utješna.
Daisy je nekako zažmirila na te njegove ispade, čak su joj postali ajmo reći normalni u tolikoj mjeri da ga je počela opravdavati pred prijateljima. Ona je na to njegovo pijanstvo gledala kao na ispušni ventil. No, jedne večeri stvari su izmakle kontroli i dogodila se užasna nesreća koja će razoriti obitelj…
Željeti nešto toliko silno štetno je. Čežnja te toliko lako gurne u očaj.
Ovo je priča bazirana na tajnama, lažima i bračnim problemima, koja se ujedno dotiče problema alkoholizma kao i seksualnog zlostavljanja. Jednom kad se krene sa lažima, teško je prestati. Tako su i Simon i Daisy nizali laž na laž. Stvorivši ogromno klupko laži i zavrzlama, teško se bilo ispetljati iz svega toga a ne uništiti živote i obitelj, pa čak i srušiti snove svojoj voljenoj djevojčici.
Možeš riješiti desetke testova na internetu, ići doktoru, ali na kraju je sve na tebi, ti znaš jesi li ili nisi. Jesi li prešao granicu.
Čak mogu reći da ova knjiga veliča i prijateljstvo. Daisy i Simon imali su na raspolaganju prijatelje koji su uvijek bili tu za njih kad god je trebalo. Iako se ponekad činilo da pomalo zabadaju nos gdje im nije mjesto, mislim da je to zapravo sve bilo iz brige, ljubavi pa čak pomalo i iz sažaljenja nad njima.
Ponekad se osjećam kao da smo Simon i ja u čamcu bez vesala koji plovi sve više i više prema pučini. Moja sestra i prijatelji stoje na obali, gledaju nas, svjesni da plovimo dubokim i opasnim vodama, ali ne čine ništa osim što nam mašu; prijateljski, ali uzaludno. Ako Connie izdrži moj pogled na trenutak, mogla bih joj i reći. Simon se ne zna nositi s time. Ja se ne znam nositi s time.
No ono što bih naglasila, a što se može shvatiti tek pred sami kraj knjige, jest to da se ovdje ujedno vidi i snaga muškarca koji pokazuje svoju veličinu preuzimajući odgovornost za određene događaje i lišavajući se slobode iz ljubavi prema ženi.
S ljudima je stvar u tome što ti trebaju godine, godine i godine da ih upoznaš. Da ih doista upoznaš. Zato što svi mi nešto skrivamo sve vrijeme. Sramimo se, oprezni smo i tajnoviti. Ponekad samo imamo problema s povjerenjem i osjećamo da ljudi moraju zaslužiti pravo na poznavanje naših pravih “ja”. Ne darujemo ga velikodušno. A čak i kada napokon misliš da poznaješ nekoga, nešto se promijeni. Ne možemo poznavati jedni druge. Uzaludan je to posao.
Ako još uvijek niste čitali ovaj roman, onda vam ga svakako preporučam. Jako je zanimljiv, a ono što će vas zaista iznenaditi jesu veliki, nagli i neočekivani preobrati u radnji. Brzo se čita i kao stvoren je za razonodu u ovim ljetnim popodnevima. Pravo štivo za malo razbibrige. Uživajte u čitanju!
Veličanstvena.knjiga 