Ratnik je treći roman iz serijala Povratak Gorštaka u kojem se četiri neustrašiva,hrabra ratnika vraćaju u Visočje kako bi vratili svoju zemlju i svoja prava.No,ono što su proživjeli u svojim ratovanjima nije ih ni približno pripremilo na ono što ih čeka,a to je osvajanje srca tvrdoglavih škotskih ljepotica.

Duncan je bio kao vučjak,krajnje odan i nježan prema svojoj obitelji,a najopasniji ratnik dok ih je branio.

Duncan MacDonald bio je zaljubljen u sestru svoga najboljeg prijatelja Connora.Ali,kako je prelijepa Moira bila kći njegova starješine,Duncan nije gajio nikakve nade u njihovu ljubav,s obzirom da je on bio vanbračno dijete čiji otac nije bio poznat.No,Moira se zaigrala s njim i privukla ga toliko da se bilo teško othrvati strastima.Saznavši za njihovu vezu,starješina je poslao Duncana na bojno polje,a Moiri pronašao muža.Ono što nitko nije znao jest to da je Moira tada ostala trudna s Duncanom,pa je lagala mužu da je porod malo uranio.Njezin muž bio je nasilan čovjek,omalovažavao je Moiru,a nerijetko je i udarao pred sinom.Moira je živjela za dan kada će sa sinom uspjeti pobjeći što dalje od tog nasilnika.

S druge pak strane,na otoku Skyeu,stara vračara upozorila je Connora da mu je sestrin život u opasnosti.Zabrinut za Moiru,prvi se javlja Duncan da ju spasi,ako ne ništa drugo,za početak će poći kao gajdaš u dvorac izvidjeti da li je stvarno u opasnosti i proučiti dvorac i obranu.U međuvremenu je Moirin sin otet,a ona strahuje za njegov život.

Što će se dalje događati,hoće li uspjeti spasiti sina i kako će reagirati Duncan i Moira kad se vide nakon dugi niz godina razdvojenosti,s poljuljanim povjerenjem jedno u drugoga,ostavljam da saznate čitajući knjigu…

Kao što već znate,obožavam priče o hrabrim ratnicima kojima ljubav zavrti glavom.Taj spoj hrabrosti i neustrašivosti naspram ljubavi i nesigurnosti koju ona donosi.Te nove osjećaje koje u sebi otkrivaju ovi momci koji svima predstavljaju strah i trepet na ratištu,a pokleknu pred osjećajima koje u njima izazivaju neustrašive dame koje znaju što žele.

Moira malko odmahne glavom.Kako može muškarac koji u svakom smislu te riječi izgleda kao snažni ratnik,imati tako nježne ruke?

U ovoj priči,osim što je neustrašivi hrabri ratnik,naš junak je i odličan gajdaš.U svakom planu je savršen svima oko sebe,ali za sebe ne.Njega strašno muči njegovo podrijetlo,koje mu staje na put ka sreći.Naime Duncan je dijete kojeg otac nikada nije priznao i to je ono što ga muči iskreno,u duši.Toliko da je u stanju odreći se svoje ljubavi ako joj ne može pružiti prezime dostojno statusa starješinine kćeri.Na kraju bivaju naprasno razdvojeni,ali gledano iz drugog ugla,bolje da je i bio protjeran jer u to doba kazna za njihov “grijeh” bila je smrtna.

Oprezan čovjek dulje živi.

Nakon što se ponovno sretnu,čeka ih mnogo zavrzlama koje moraju riješiti međusobno,ali može li se išta riješiti s poljuljanim povjerenjem?Kad ga jednom izgubiš u nekoga u koga si ulijevao sve nade,teško ga je povratiti nazad.

Bila je previše i povrijeđena i prestrašena da bi mu vjerovala.No sjetivši se kako ju je gledao dok je pjevao pjesmu o svojoj tamnokosoj ljubavi,u srcu je znala da ju doista voli.

Nije zaboravila da ju je Duncan ostavio,ni sve ono što je zbog toga propatila,godine života u strahu,i to što je njezino tijelo iskorištavao muškarac kojega se gnušala.Nije zaboravila ni to da se na tisuću lukavih načina morala boriti protiv Seanova utjecaja na njezina sina.

Ako ste kao i ja ljubitelji priča o neustrašivim škotskim ratnicima i njihovim pohodima na ženska srca,ova knjiga će vas osvojiti na prvu.A uskoro izlazi i četvrti dio ovog serijala,pa ga s nestrpljenjem očekujem.

Izdavač:Mozaik knjiga

“Večeras u book caffeu” je jedna posebna priča.O kakva je to priča samo!Ispočetka je jako zabavna,sa obiljem humora,a zatim sirovo realna i jako tužna,sa jednom teškom životnom situacijom koju nažalost imamo priliku svakodnevno susretati svugdje oko nas.Toliko sam se i nasmijala i isplakala čitajući ovu knjigu,a pročitala sam je doslovno u jednom dahu,nekih sat vremena čitanja…

Glavni junaci ove priče su Ines i Ivan.Njihov susret se dogodio sasvim slučajno,ali pomalo nespretno.Naime,Ines je u žurbi naletjela na Ivana i udarila ga teškim fasciklom u glavu.Nakon toga “nesretnog” upoznavanja,slučajno su se sreli još par puta,dok ju Ivan nije pozvao na sastanak u Book caffe.U isti onaj Book caffe u koji je ona inače redovito odlazila,baš isto kao i on,ali se tamo nikada nisu susreli.Iako je Ines svim silama htjela izbjeći taj susret,ipak se na kraju primorala doći.Taj njihov susret prešao je u svakodnevne sastanke.Znalo se,20:00 sati rezervirano je za udoban kauč na katu Book caffea,gdje su sjedili jedno do drugoga,bez previše priče i svaki sa svojom knjigom u ruci.

Iako ti njihovi susreti nisu bili ništa spektakularno,bili su jako posebni.Oboje su uživali u zajedničkom vremenu.Jedno o drugome nisu znali previše,nisu znali ni gdje onaj drugi živi,ni broj mobitela,baš ništa konkretno.Živjeli su za ta mala noćna druženja.

Dani su se izmjenjivali,a Ines je živjela za večeri u book caffeu.Na posao je dolazila poletna napeto iščekujući kraj radnog vremena kad je jurila prema stanu i pravila se da nešto radi ne bi li vrijeme brže prošlo.

S obzirom da je Ines bila nezadovoljna u tom periodu života kada je upoznala Ivana,on si je dao za pravo da ju oraspoloži i nasmijava svakodnevno.Ines nije bila zadovoljna ni sa svojim životom,ni sa trenutnim poslom.Tražila je sebe,željela je biti spisateljica,ali nije znala ni kako započeti pisati,a kamoli o čemu.Tražila je svoje “uskrsnuće” svugdje oko sebe i nije si pružala sreću dok ga ne pronađe.

Ona ga je voljela.Sada je znala koliko ga voli.Sada je znala koliko joj nedostaje,a vjetar je i dalje puhao,studeni je svukao grane drveća i sve je bilo golo,golo i samotno…napušteno.

Ivan je sve ono suprotno od Ines.On je osoba koja živi “punim plućima”,voli život,voli svoj posao,uživa i u najmanjim sitnicama.Ali,Ivan ima i jednu jako veliku,ozbiljnu tajnu koju vješto krije od Ines.Ali,veseljak kakav je inače,ne dopušta da mu to uništava raspoloženje.I za njega su sastanci sa Ines posebni baš zbog toga da kroz zabavu i smijeh pobjegne od surove stvarnosti.

A da vam ne bih previše otkrivala radnju,što se dalje događa morat ćete otkriti sami…

Ovaj roman je posebno emotivan,ima toliku moć da vas dirne ne samo do suza,već duboko u dušu.Ova priča ima duboko značenje.Priča o ljubavi dvoje mladih,o sreći,ali i boli i gubitku.Ali bezbroj pouka nam šalje.Čitajući ovu knjigu ne možemo a da se ne upitamo znamo li zapravo cijeniti život?Zdravlje?Sreću?Mislim da ne,da svi nekako olako shvaćamo život dok nas ne pogodi neka bolest,tragedija,nesreća…

Kad shvatiš da više nema vremena,da život prolazi…nepovratno…počneš živjeti kako ti se živi i za svoj život više ne tražiš odobrenje.

Zato je tu ova knjiga,da nas osvijesti,da shvatimo koliko sreće zapravo proživljavamo svakodnevno,a da toga nismo ni svjesni.Koliko uživamo i u najmanjim sitnicama,sa obitelji,prijateljima,djecom,partnerima…Čitajući ovu knjigu,svi oni problemi koji nas tište postaju mali i beznačajni naspram onog što nas u knjizi čeka.Život je jedan,proleti za čas,dok se niti ne okrenemo,zato ga treba živjeti punim plućima, svjesno i sa osmjehom,baš kao i Ivan.

Svi smo mi različiti iako se trudimo biti isti.I kad želimo odskočiti i kad se pravimo da smo nešto novo i drugačije,opet sebi tražimo iste takve drugačije…

Ova knjiga je na mene ostavila veliki dojam.Zaista!Toliko emotivna,a poučna.Upravo ona knjiga koja vas zaintrigira od samog početka,sa čijim likovima se suživite,smijete i plačete.A sad vas ostavljam da i vi pročitate ovaj roman,ako već niste,i da i vi proživite radnju zajedno sa Ines i Ivanom!Ne sumnjam da će ova priča doprijeti i do vašeg srca…💖

Bazen je debitantski roman autorice Libby Page koji nam na dirljiv način govori o važnosti prijateljstva,zajedništva,ali i o prolaznosti vremena.

Bazen budi sjećanja u mnogima od nas.Za djecu koja nikada nisu bila na moru,bazen predstavlja ljeto i slobodu.Roditelje podsjeća na trenutak kada su vidjeli da je njihovo dijete naučilo plivati,na trenutak kada su ga pustili i dopustili mu da poleti.A za mene… Bazen je moj život.

Znate onu izreku “Kad se male ruke slože,sve se može,sve se može”.Upravo to nam dočarava ovo djelo.Ovdje imamo dvije jake,hrabre žene,sasvim različite,sa vremenskim razmakom od 60-ak godina,ali obje sa istim ciljem spašavanja lokalnog bazena od zatvaranja.

Rosemary se ne sjeća da je postojalo razdoblje njezina života u kojemu bazen nije imao veliku ulogu.To je dio njezine svakodnevne rutine jednako kao šalica čaja koju ispija na balkonu.

Susrećemo se prvenstveno sa dvije junakinje,86-godišnjom Rosemary i 26-godišnjom Kate.Rosemary je cijeli život provela u Brixtonu,došla je tu kao dijete u ratno doba.Kasnije,kada se udala nastavila je sa suprugom Georgeom ići svaki dan na bazen,a naposlijetku i nakon njegove smrti za nju je taj bazen carstvo uspomena,spona koja je održava na životu.Zatvaranje bazena za Rosemary je nešto strašno,kao da joj je sav dotadašnji život ugrožen,za bazenom nestat će i njena sjećanja.

Spuštajući se niz ljestve,Rosemary se osjeća poput stabla na vjetru.Njezine grane pucketaju.Odvaja se od ljestvi i prepušta vodi.Pušta hladnoći da je obuzme i privikava se na temperaturu prije nego što se glatko otisne od ruba bazena.Mirno pliva u izmaglici.

Kate u ovu borbu ulazi iz sasvim drugih razloga,poslovnih.Ona vidi veliku priliku za napredovanje.Ali,ono što Kate nije očekivala jest to da se potpuno transformira u ovoj borbi za bazen.Naime,Kate je osoba koja je izgubljena u carstvu velikog grada.Preseljenje je psihički dotuklo,nikoga ne poznaje,s nikim se ne druži,dane provodi na poslu ili doma utapajući se u anksioznosti.Za nju bazen postaje osobnom terapijom,nakon zarona svi problemi i strahovi nestaju,sve je opet lijepo.

Kampanja za spašavanje kupališta pomaže joj da ostane optimistična.Pronašla je nešto u što vjeruje i na što se može usredotočiti.Već mjesecima nije osjećala da ima takvu kontrolu.

Zajednički cilj spašavanja bazena od zatvaranja i prenamjene polako vodi do velikog prijateljstva između Rosemary i Kate.Obje će kroz ovu borbu spoznati više o sebi nego li su dotada znale.

Toliko je stvari za koje mislimo da nisu važne.Živimo s njima,prolazimo pokraj njih i mislimo da će sve biti u redu ili da nisu bitne ili da su to samo stvari same po sebi.Gradovi se mijenjaju i građevinske tvrtke otkupljuju zemljišta kako bi izgradile višemilijunske stanove i to nam naoko nije važno.No onda se jednog dana probudimo i shvatimo da nam je zapravo važno.

Ovaj roman nam poručuje kako sve što nam je jako bitno u životu vrlo lako može biti i izgubljeno.Ali isto tako potiče nas na rad,na zajedništvo,na borbu za bitne stavke u našem životu,na radosno slavlje zajednice i prijateljstva.Ovo je jedna topla,dirljiva priča koju preporučam svima da ju pročitaju,barem jednom u životu.

Izdavač: Stilus knjiga

Knjiga nije hrana,ali je poslastica.

This is the first post on my new blog. I’m just getting this new blog going, so stay tuned for more. Subscribe below to get notified when I post new updates.