Design a site like this with WordPress.com
Započnite

Laži laži laži – Adele Parks

Adele Parks je engleska autorica ženske fikcije. Napisala je 21 roman u svojoj 21-godišnjoj karijeri i jedna je od najprodavanijih autorica tog žanra u Ujedinjenom Kraljevstvu. Njena djela su prevedena na više od 30 svjetskih jezika.

U knjizi “Laži, laži, laži” autorica istražuje najmračnije kutke veze u očaravajućoj priči o braku i tajnama. Daisy i Simon imaju naizgled idiličan brak kojeg je, nakon godina pokušavanja, upotpunila njihova voljena i željno iščekivana kćer Millie. Kako je Millie odrastala, Simon je poželio još jedno dijete, ali pregledi koje je napravio upućivali su na njegovu neplodnost. Od toga dana Simon postaje nepovjerljiv prema svojoj supruzi. Stvara pogrešne scenarije u svojoj glavi koje dodatno preuveličava nalijevajući se alkoholom.

Roditeljstvo je zapanjujuće. Ljubav prema djetetu različita je od bilo koje druge vrste ljubavi. Snažnija je i potpunija, zahtjevnija. Prijatelji i ljubavnici dolaze s uvjetima, roditelji s odgovornostima, ljubav prema samome sebi se uvijek smješta tik uz samoprijezir – barem iz mog iskustva – ljubav prema Millie je čista i potpuna. Utješna.

Daisy je nekako zažmirila na te njegove ispade, čak su joj postali ajmo reći normalni u tolikoj mjeri da ga je počela opravdavati pred prijateljima. Ona je na to njegovo pijanstvo gledala kao na ispušni ventil. No, jedne večeri stvari su izmakle kontroli i dogodila se užasna nesreća koja će razoriti obitelj…

Željeti nešto toliko silno štetno je. Čežnja te toliko lako gurne u očaj.

Ovo je priča bazirana na tajnama, lažima i bračnim problemima, koja se ujedno dotiče problema alkoholizma kao i seksualnog zlostavljanja. Jednom kad se krene sa lažima, teško je prestati. Tako su i Simon i Daisy nizali laž na laž. Stvorivši ogromno klupko laži i zavrzlama, teško se bilo ispetljati iz svega toga a ne uništiti živote i obitelj, pa čak i srušiti snove svojoj voljenoj djevojčici.

Možeš riješiti desetke testova na internetu, ići doktoru, ali na kraju je sve na tebi, ti znaš jesi li ili nisi. Jesi li prešao granicu.

Čak mogu reći da ova knjiga veliča i prijateljstvo. Daisy i Simon imali su na raspolaganju prijatelje koji su uvijek bili tu za njih kad god je trebalo. Iako se ponekad činilo da pomalo zabadaju nos gdje im nije mjesto, mislim da je to zapravo sve bilo iz brige, ljubavi pa čak pomalo i iz sažaljenja nad njima.

Ponekad se osjećam kao da smo Simon i ja u čamcu bez vesala koji plovi sve više i više prema pučini. Moja sestra i prijatelji stoje na obali, gledaju nas, svjesni da plovimo dubokim i opasnim vodama, ali ne čine ništa osim što nam mašu; prijateljski, ali uzaludno. Ako Connie izdrži moj pogled na trenutak, mogla bih joj i reći. Simon se ne zna nositi s time. Ja se ne znam nositi s time.

No ono što bih naglasila, a što se može shvatiti tek pred sami kraj knjige, jest to da se ovdje ujedno vidi i snaga muškarca koji pokazuje svoju veličinu preuzimajući odgovornost za određene događaje i lišavajući se slobode iz ljubavi prema ženi.

S ljudima je stvar u tome što ti trebaju godine, godine i godine da ih upoznaš. Da ih doista upoznaš. Zato što svi mi nešto skrivamo sve vrijeme. Sramimo se, oprezni smo i tajnoviti. Ponekad samo imamo problema s povjerenjem i osjećamo da ljudi moraju zaslužiti pravo na poznavanje naših pravih “ja”. Ne darujemo ga velikodušno. A čak i kada napokon misliš da poznaješ nekoga, nešto se promijeni. Ne možemo poznavati jedni druge. Uzaludan je to posao.

Ako još uvijek niste čitali ovaj roman, onda vam ga svakako preporučam. Jako je zanimljiv, a ono što će vas zaista iznenaditi jesu veliki, nagli i neočekivani preobrati u radnji. Brzo se čita i kao stvoren je za razonodu u ovim ljetnim popodnevima. Pravo štivo za malo razbibrige. Uživajte u čitanju!

Ne sudite damu po izgledu – Sarah MacLean

“Ne sudite damu po izgledu” četvrti je, a ujedno i posljednji nastavak iz serijala Pravila lopova jedne od najprodavanijih autorica New York Timesa Sarah MacLean.

Lady Georgianu život nije mazio. Mladenačka zaljubljenost koštala ju je ugleda i izbacivanja iz društva, a svoj život je dalje predodredila borbi za povratak i udaji za nositelja naslova kako bi svojoj kćerki jednog dana osigurala bolji život i prihvaćanje u društvo. Koliko god bila krhka danju, noću je Lady Georgiana imala druge identitete. Onaj za nju najbitniji i najmoćniji bio je uloga Chasea, tajanstvenog osnivača najpoznatijeg kockarskog kluba u Londonu. Godinama je vrlo vješto uspijevala kriti svoj dvostruki identitet, sve dok se nije pojavio on…

Dakle, čak i da nije bila u potrazi za naslovom, on ne bi mogao biti muškarac kojeg je trebala. Ali mogao bi biti muškarac kojeg je imala. Sada. Na kratak, prolazan trenutak, prije nego što će se oboje morati vratiti u stvarnost.

Duncan West je zgodan bogataš bez titule. On je vlasnik nekoliko novinarskih kuća kojemu ni najmanja informacija ne može pobjeći. Iako i on ima pregršt tajni koje vješto krije, ono što ga zaista zanima jest tko je zapravo Chase. Ali i tko je lijepa lady Georgiana uistinu. Otkrivši da ima nekakva spona između nje i svijeta tame i grijeha, čvrsto je odlučio otkriti sve njene tajne, ni ne znajući kamo će ih to zapravo odvesti…

Iako su i Chase i Duncan u suštini jako dobre osobe, u svom poslu su nemilosrdni. Ne prezaju ni pred čim kako bi došli do informacija, ali i do kazne za određene osobe. Kako se Georgiana predstavljala i kao Anna, voditeljica prostitutki u Palom anđelu, Duncanu je upravo kao takva upala u oko. Iako su znali flertovati, nikada nije prešlo u nešto više od toga. Duncan je cijelo vrijeme pokušavao uvjeriti Annu kako ju Chase zapravo samo iskorištava.

Snažno je stisnula zube. U životu je toliko toga obećala – obećala je da će društvo naučiti zasluženu lekciju. Obećala je da im se nikada neće klanjati. Obećala je da im nikada neće dopustiti da dodirnu njezinu kćer. Ali neke se zavjete, ma koliko čvrsti bili, nije moglo održati.

No, kako sam već prije spomenula, Duncan ima veliki uteg iz prošlosti, tajne koje ga mogu stajati života. One su ujedno i razlog zašto se nikada nije vezao za neku ženu. Ne želi da njegova žena trpi sramotu koju bi donijelo otkrivanje njegove prošlosti. A ipak, Georgiana je ta zbog koje gubi razum i od koje ne želi biti udaljen niti trenutka.

Presjekao ju je pogledom. Nisu mu se trebale svidjeti te riječi. Nije trebao željeti da ga netko treba. Nije trebao željeti pomoći joj. Nije ovu ženu trebao smatrati tako neodoljivom. Nije se trebao podsjećati da nije mislio na nju.

Ono što mi se sviđa u ovoj knjizi jest ta snaga koju ima jedna žena pod krinkom muškarca. Ona bdije nad svima i moćno upravlja njihovim životima. Stoji uspravno iznad svih i odlučuje koga poštedjeti, a koga uništiti. Ona je poput feniksa, uništena do kraja, trpi izdaju i propast, a onda ponosno u svom sjaju izranja još jača.

Željela sam moć nad svima njima. Nad svakim tko me je gledao svisoka. Nad svakim tko me je osuđivao. Nad svakim tko me je optuživao. Željela sam dokaz da žive pod staklenim zvonom.

Upravo zbog toga moram priznati da sam pomalo ostala razočarana završnom knjigom serijala. Sva ta moć zahtijevala je jednu moćnu priču, koja je po meni ostala pomalo plitka. S obzirom da se radi o ženi koja predstavlja najmoćnijeg muškarca od kojeg svi trepere, očekivala sam radnju koja će biti toliko napeta, još napetija od prethodna tri nastavka, ali taj feeling je kod mene potpuno izostao. Priča jest dobra, ali samo to. Nije izvanredna, nije savršena, ne ostavlja u tolikoj mjeri bez daha da te natjera da šiziš iščekujući što će dalje biti. Ne, upravo to mi je nedostajalo u ovoj priči da je upotpuni, da je dodatno začini kako bi se serijal završio u svom prepoznatljivom moćnom tonu.

Čarobno kraljevstvo bajki

Surova stvarnost današnjice je da smo u ovom modernom, tehnološki naprednom svijetu počeli polako tonuti. Nije nam bilo dosta dvije godine patnje pod korona mjerama, pa nas bombardiraju sa svih strana negativnim vijestima o ratu, nestašicama, inflaciji, porastu cijena, padu gospodarstva, nuklearnim ratovima itd. Samo zato što se nekome tako prohtjelo, a mi mali ljudi ne možemo utjecati na to nikako. Sve što čovjek poželi trenutno jest malo mira i puno dobrih vijesti. No, nikako ne škodi i povremeni bijeg u svijet gdje je sve lijepo i gdje je sve moguće, u svijet bajki.

Iako ima bajki koje su i tužne i pomalo teške, one su tu da nas poduče vrijednim lekcijama. Uče nas da, koliko god nam bilo teško, nikada ne odustajemo jer baš onda kad pomislimo da nam je najteže, dogodi se neko čudo koje nas nagradi za sav trud, za svu patnju.

U knjizi “Čarobno kraljevstvo bajki” krije se dvanaest klasičnih priča koje su nam svima dobro poznate: Mala sirena, Ivica i Marica, Ljepotica i Zvijer, Pepeljuga, Knjiga o džungli, Orašar, Otok s blagom, Čarobnjak iz Oza, Snježna kraljica, Robin Hood, Snjeguljica i Alica u Zemlji čudesa.

U ovom malom čarobnom kraljevstvu sve je dozvoljeno; možete roniti u Sirenopolisu, šetati s Ljepoticom kroz francuska polja lavande, a već u drugom trenutku s Moglijem istraživati gorje Seoni, možete se sukobiti s gusarima na tropskom otoku, ili pak igrati kroket s Alisom, a tu je i Orašar koji će vas dočekati u Zemlji slatkiša i poslužiti sladoledom, šećernom vunom i raznim drugim slasticama.

Osim ovih predivnih svevremenskih priča, pažnju kako velikog tako i malog čitatelja zasigurno privlače bogate ilustracije. Ima tu i manjih sličica, ali ono što meni posebno oduzima dah su predivne ilustracije koje se protežu na dvije stranice. I to čak dvaput po svakoj priči. Te ilustracije su slikane u retro stilu, zagasitim, smirujućim bojama. Pomalo me čak podsjećaju na bojanke za odrasle. Nešto vrhunski odrađeno, za svaku pohvalu.

Osim ilustracijama, ova knjiga plijeni pažnju i svojim formatom. Navikli smo da se priče u zadnje vrijeme tiskaju u sve manjim, ali i tanjim formatima. Ova čarobna knjiga ima zavidan format, debele korice i kvalitetan papir koji ju definitivno svrstavaju u bogatu riznicu knjiškog bajkovitog svijeta.

Knjiga “Čarobno kraljevstvo bajki” odlična je kao poklon djeci, ali i odraslima. Ona je pravo malo blago koje bi se trebalo naći na polici svake kućne knjižnice. Ako se još uvijek dvoumite, prisjetiti ću vas na brzinu čemu služi svijet bajki: one su tu da nam pomognu odrasti u dobru osobu, podsjećaju nas na snagu naših snova, na to da je život namijenjen za razne avanture, uče nas kako biti istinski sretni sa svim svojim manama i vrlinama, uče nas zaista cijeniti dobro, ne vjerovati svima ali i ono najbitnije, a to je da je u životu baš sve moguće, samo treba slijediti svoje snove.

Za kraj navodim citat s početka ove čarobne knjige: “Najčarobniji dijelovi bajke nisu uvijek čarobnjaci i kraljevne nego čudnovati i prelijepi krajolici u kojima se priča zbiva.” Vrijednost ove rečenice shvatit ćete tek pogledom na bogatstvo raskošnih ilustracija o kojima sam vam pričala gore. Moju ogromnu preporuku imate.

Strah od kupine – Danijela Crljen

Roman “Strah od kupine” napisala je naša domaća autorica Danijela Crljen. U ovu knjigu utkala je više od stotinu godina povijesti jedne splitske obitelji, posebno njenih ženskih članova.

Na početku mi je trebalo sigurno nekih 50-ak stranica da kliknem s knjigom. Ostavila sam ju par dana po strani zbog obaveza i kad sam nastavila s čitanjem dogodila se ljubav. Ova knjiga nije samo još jedna knjiga o tamo nekoj obitelji. Ova knjiga je prava riznica misli, događaja, osjećaja i svega onog što se događalo unazad jednog stoljeća. Pohvatati to sve u jednu cjelinu, napisati knjigu koja je ujedno i zanimljiva i autentična hvale je vrijedan pothvat.

Postoje minute koje se čovjeku zalijepe za sjećanje i to ne zbog posebnog događaja, već iz čiste svjesnosti o vlastitoj sreći u trenutku.

U ovoj knjizi čitamo o prijateljstvu. S jedne strane imamo iskrenu djevojku koja slijepo vjeruje svojoj najboljoj prijateljici, dok joj s druge strane ta ista prijateljica uništava život radi vlastite sebičnosti. Također čitamo i o ljubavi, u svakom smislu te riječi. Od one iskrene, istinske ljubavi do nametnute. Čitamo i o poštovanju, dubokom i iskrenom. Ne nedostaje tu ni prevara, laži, spački, pa čak i ubojstva.

Zagrljaj može biti lažno čvrst da se čini iskren. Riječi se mogu stopliti da čovjek u njima nađe dom. Ali, oči… uh, s njima je teško. Savjest uvijek nađe put do zjenica. Uvijek treba gledati direktno u tuđe oči, kao što to rade djeca. Oči u oči. Djeca to znaju. Onda ih mi odrasli naučimo da skreću pogled.

Pratimo i glazbeni put jednog našeg dalmatinskog pjevača koji je ujedno i autoričin ujak. Iako mi je taj pjevač drag još od davnih dana, ova knjiga mi ga je predstavila u nekom novom svjetlu. I da, priznajem da sam guglala njegov život, a posebno balerinu. Toliko poseban odnos ima autorica s njim da je to nešto predivno. Kao da je on njen anđeo čuvar. A toliko je opet muke prošao dok se vlastitom ocu dokazao kao glazbenik.

Osim toga, ovdje čitamo i o odnosima unutar obitelji, odnosima djece i njihovih roditelja. S jedne strane roditelji su ti na koje se trebamo ugledati, a s druge strane ima i onih od kojih su djeca i mudrija i razboritija. Imamo tu i situacija kada je sasvim normalno bilo otići na kratko putovanje i riješiti se malog bića koje nažalost trenutno remeti nečije planove. Imamo i iseljenike koji su otišli u strane zemlje trbuhom za kruhom, a vratili se kao bogati junaci.

Zapeklo me. Posramile su me bore u kutovima njezinih očiju. Pitala sam se koje sam joj od njih zadala ja, a koje otac. Jesu li krivi oni koji nas rane svojim grijesima ili čovjek sam dopusti da mu se potpisuju po licu?

Nevjerojatan je ovaj roman. To je zapravo obiteljski roman, ali toliko toga je u njega utkano, i misli i osjećaja i sjećanja i radosti i tuge i ljubavi i mržnje i sjete i ama baš svega na što god možete pomisliti. Jer ovaj roman govori doslovno o svemu, ali na poseban, poetičan način. Nešto zaista briljantno, vrhunsko, maestralno.

Tada sam naučila da se uspomene promatra iz daleka te da one tako postanu nešto što nas vječno progoni.

Mogla bih do sutra pričati o svom oduševljenju ovim romanom, ali neću. Ostavit ću da nešto otkrijete i sami. Prepustite se čaroliji koja dolazi listajući stranice ovog vrhunskog djela i dopustite da i vas u jednakoj mjeri osvoje svi ti likovi i njihova sudbina. Moju ogromnu preporuku svakako imate!

Mjesto spokoja – J. J. Laljek

J. J. Laljek sam upoznala čitajući knjigu Pobjedničko srce, koja je prvi dio trilogije Oaza. Knjiga je izdana samostalno. Ovoga puta, Jasminin trud i rad prepoznat je od izdavača Felix liber koji je izdao njen novi roman po imenu Mjesto spokoja.

Glavni likovi ovog romana su Lina i Alex. Oboje su naizgled snažnog karaktera, a ako ćemo zagrebati malo dublje ispod površine, naići ćemo na dvije krhke skulpture kojima prijeti emocionalno uništenje.

Plašila se ovakvih muškaraca. Plašila se onoga tko bi takav muškarac mogao biti u njezinom životu. Što bi mogao postati.

Lina je došla u malo mjestašce kako bi preuzela kuću koju je naslijedila nakon očeve smrti. Nije joj ta kuća ni najmanje draga jer iz tog razdoblja pamti samo loše trenutke. Nesretno djetinjstvo na nju je ostavilo traga. Na trenutke se ponaša nelogično, pomalo frustrirajuće. Onaj koji joj može pomoći definitivno je šarmantni susjed Alex, samo kad bi ga pustila kraj sebe.

Alex je Rus grčkog podrijetla, sa naizgled mirnim životom, ali u sebi nosi jednu ogromnu tajnu o kojoj nikada nikome ne priča. Koliko god mu bilo teško, navikao se ostaviti loše u nekom malom kutku svog srca i ne ispoljavati to prema van. Alex je idealna osoba koja može pomoći Lini premostiti sve probleme iz prošlosti, posebno kada krenu posebno iscrpljujuće vizije. No Lina, još uvijek ne znajući kako ovladati svojim osjećajima, ne dozvoljava Alexu da joj uvijek bude pri ruci. No, duhovi prošlosti uznemirit će njihova srca, a zrnca nade u iskrenu ljubav pomutit će njihov svijet.

Možeš biti slobodna i kada nekog voliš. Ta ljubav je sigurnost, znak da si živa, krila kroz koja osjećaš sve emocije.

“Mjesto spokoja” je odličan roman protkan romantikom uz određenu dozu mističnosti i nadnaravnog. Priča je to o djevojci koja pronalazi ljubav svog života, usputno rješavajući zagonetku svog traumatičnog djetinjstva. A da ne bi sve bilo jednostavno, u priču se uvlači i jedan duh koji poprilično začinjava cjelokupan doživljaj djela. Ovo je jedno jako zanimljivo, ugodno, pitko štivo koje ulijeva nadu da će dobro uvijek pobjeđivati zlo. Moju preporuku imate.

Špalir za raj – Marijana Dragičević

“Špalir za raj” drugi je roman naše domaće autorice Marijane Dragičević. Nakon prvijenca ljubavne tematike “Rock strana bajke”, Marijana se odlučila za jedan punk krimić.

Radnja počinje pronalaskom tijela ravnatelja muzeja Viktora Deda. Njegovo tijelo pronađeno je u muzejskom bunaru, a okolnosti smrti nisu razjašnjene ni nakon očevida. Istraga je dodijeljena mladoj inspektorici Orli kojoj je to prvi samostalni slučaj. U muzeju je taj dan bilo šestero radnika koji su sada i svjedoci i potencijalni osumnjičenici, a kroz razgovore s njima Orla će nailaziti na mnoštvo informacija o Viktorovu životu, od sasvim normalnih, do škakljivih pa čak i ponekih malo bizarnijih.

Ded je bio osoba koja će ti, kada ju pustiš u kuću, pojebati ženu, isprazniti hladnjak, posrati se u wc-u i ne pustiti vodu, a kada bude odlazio, ispraznit će ti tank u autu.

Knjiga se sastoji od 21 poglavlja od kojih svaki nosi ime neke od pjesama bjelovarskog punk benda Petar Punk. Ali, nije se Marijana zaustavila samo na naslovima poglavlja. Članove svog omiljenog benda uvrstila je i kao likove koji su pomogli Orli u razjašnjavanju slučaja.

Radnja je jako zanimljiva. Iskreno, autorica je jako dobro zakamuflirala Viktorovu smrt. Viktor se pokazao jako lošim čovjekom, a od njegove smrti svi su mogli imati koristi. Tako da inspektorica definitivno nije imala lak zadatak. Sve to jako dobro pogoduje brzom čitanju i uživanju u saznanju što se točno dogodilo.

Njegova nepomičnost nije joj unosila mir kada ga je gledala, nego je imala suprotni učinak. Imala je osjećaj da će se svakoga trenutka probuditi i primiti je za vrat, naređujući joj da otkrije što mu se zapravo dogodilo. Ni sama nije znala koliko je trenutaka provela gledajući u preminuloga, ali je u jednom trenu osjetila ruku na ramenu.

Likovi su jako dobro okarakterizirani, a međusobno se jako dobro upotpunjuju. Imamo tu cijeli koloplet karaktera, od pomalo strahljivih do samouvjerenih, od vrijednih radnika pa sve do dobro proračunatih. A na samom kraju autorica nam donosi kratki pregled onog što se dalje dogodilo s likovima iz knjige nakon što se razjasnio slučaj.

Oboje su imali repove iz prošlosti koje još uvijek nisu odrezali iako su bili mrtvi duže vrijeme.

Marijana je još jednom odradila dobar posao i oduševila. Pozornost čitatelja drže pomno osmišljeni zapleti kao i jednako intrigantni raspleti. A samo saznanje što se tu zapravo dogodilo ostavit će vas bez teksta. Draga Marijana, samo tako nastavi dalje! Bravo!

Godina štakora – Lea Brezar

Svijet se ove godine mora transformirati. Moramo nadrasti ove trule obrasce i odrasti. Dosta smo se ponašali kao razmažena derišta tvrdeći da je moja igračka bolja od tvoje i da je moj tata jači.

Lea Brezar je osoba koja me izuzetno fascinira. Toliko toga je u životu uspjela ostvariti, a još uvijek se školuje i nadopunjuje svoje znanje. Trenutno studira psihologiju, a svoje znanje prenosi u romane koje piše. Osim romana, Lea piše i zbirke pjesama o kojima ste već mogli čitati na blogu. No, danas ću pisati o Leinom novom romanu “Godina štakora”.

U ovom romanu susrećemo se sa šest likova koji su pogođeni korona krizom ali i potresom. Njihovi životi međusobno se isprepleću, a svatko od njih se na svoj način pokušava nositi s novonastalom krizom.

Svi imaju pravo na slobodu dok me ne ugrožavaju.

Ljudi su u suštini dobri, ali ih okolnosti izopačuju.

Moj mir je prioritet u svakom trenutku.

Kao i inače, imamo potpuno različite karaktere. Ignacija je psihologinja i jedan od najstabilnijih likova u ovoj priči. Putevi je vode do bankara Bernarda, koji je pred optužbom za korupciju. Bernard je inače malo napuhana osoba koja voli glumiti pred ženama, a zapravo je jedna jako usamljena osoba.

Altea je mlada influencerica koja je u svijet poduzetništva trebala krenuti taman kad je krenula korona. No, ni to ju nije pokolebalo, dobro si je isplanirala što će i kako i krenula u posao sa zdravom hranom. Altea je djevojka koja još uvijek traži srodnu dušu, a tu upoznajemo njenog susjeda Maria. Mario je neostvareni književnik koji živi totalno nezdravim životom što ga čini suštom Alteinom suprotnošću. Čak i njihovi stavovi oko korona virusa unose blage trzavice među njima.

“Htio sam ti se javiti, možda si za jedno druženje…”

“Seks misliš? Ne pada mi na pamet. Možeš se samo predbilježiti za kruh i preuzeti ga u rukavicama i s maskom iz daljine od dva metra.”, odbrusila je.

Imamo tu još i Rominu, računovotkinju koja je privedena zbog Bernardovih mutnih poslova. Romina je tip osobe koji je totalno opsjednuta čistoćom zbog virusa. I na kraju imamo Iru, buntovnu sedamnaestogodišnjakinju kojoj najteže pada ta situacija. Ona je u dobi kada je odlazak u školu i druženje s prijateljima sve na svijetu. A upravo to im je naprasno oduzeto. K tome, doma ima roditelje koji su teoretičari zavjere, a jedina osoba koja joj pruža barem malo utjehe jest upravo njena profesorica psihologije Ignacija.

Je li uopće vrijedilo istjerivati pravdu, kada ionako na kraju bivamo ugušeni svojim vlastitim okvirima. Svojim stavovima koji nam ograničavaju bivanje.

Lea Brezar ovim je romanom još jednom pogodila točno u bit problema. Kako se snaći u neočekivanoj, nametnutoj situaciji s kojom moramo naučiti živjeti? Nisu svi istog karaktera i ne znaju se svi nositi sa problemima na isti način. Netko čak ni ne može, nije kapacitet za to. Upravo kroz ovih šest različitih likova Lea odlično donosi mini pregled događaja vezanih za epidemiju. Svi ćemo prepoznati nekoga u tim ljudima, prepoznati ćemo situacije, određene strahove ali i obrasce ponašanja.

Zagreb se promijenio. Ona se promijenila. Ljudi su postali otuđeni. Osuđuju sve što je različito. Okovani smo svime i svačime, a paradiramo oko prava za slobodu. Slobode nema, nema na zagrebačkim ulicama, nema u parkovima, nema u školama, uredima, domovima. Nema je nigdje gdje je nevidljiva ruka protoka novca ostavila svoj trag.

Da je lako, nije nimalo. Ali ono što Lea poručuje jest da naučimo kako se pokrenuti prvo u psihičkom smislu, kako se afirmirati i ne dozvoliti da nas crna statistika kojom nas mediji bombardiraju baci na dno. Toliko je kriza već bilo u prošlosti i sve su se već nekako prebrodile. Svijet krene u novom smjeru, ne osvrćući se iza sebe već tražeći spas u budućnosti. Ali ono na što ne smijemo nikada zaboraviti jest ljudska sloboda. A koliko god svijet na kraju bude uzdrman ovom krizom, opet će, baš kao poput feniksa, izrasti ponovno u svoj svojoj ljepoti pružajući nam nadu i optimizam za kojima trenutno toliko čeznemo. Uvijek će biti onih koji će nam pokušati stati na put, onih koji će nas odbaciti od sebe jer nam se mišljenja razlikuju, ali na nama je da sami sebi odredimo ciljeve i prioritete za vedriju budućnost. Na kraju krajeva, ova pandemija je jako dobro pokazala tko je zapravo kakav.

Možda je u pitanju bila zavjera. Koga je sad uopće briga za to, 2020. će ostati zapamćena po gluposti onih koji vjeruju besmislicama, po nerazumnom ponašanju vodećih ljudi u politici, po razdvajanju svjetova o kojem je davno čitao u nekoj književnoj alternativi koju mu je kao odgovor na pitanja koja su ga zanimala, ponudio Goran.

Ova knjiga prilično se brzo čita. Unatoč koroni i temperaturi, pročitala sam ju u jednom danu. Eto, pravi sam trenutak izabrala za čitati knjigu upravo te tematike. Ali, ja sam uvijek oduševljena načinom na koji Lea piše i na koji dotakne čitatelja, odvede ga pravo u srž problema i trgne ga da se probudi iz vlastitih okova i strahova. Ima nade za budućnost i uvijek će je biti, to je ono što nam Lea poručuje. A ja vama poručujem ako još niste, svakako pročitajte Lein roman “Godina štakora”. Odličan je.

Seks & glad – Mr. Blue

Korona virus poremetila je našu svakodnevicu. Sve što je bilo normalno do tada, sada više nije. Sada imamo “novo normalno”. U doba kad je taj nesretni virus krenuo harati svijetom, kada je i kod nas krenuo prvi lockdown, nastala je i ova knjiga.

Knjigu “Seks & glad” napisao je naš zagrebački pjevač, koji se za potrebe ove svoje intimne ispovijesti naziva Mr. Blue. Iako smo svi znatiželjni saznati tko se krije pod tim pseudonimom, razumijem njegovu želju da ostane dobro sakriven. U knjizi je ipak pisao o pikantnim detaljima a znamo kako bi to žuta štampa vrlo rado dočekala, zar ne?

Kad te žena ostavi, to je trajni status kojeg se nikada nećeš riješiti. Da imaš tri puta veću plaću od nje, ljepši stan i mlađeg komada, uvijek ćeš ostati u minusu i uvijek ćeš znati da je ona tebe ostavila.

Ova emotivna biografija sadrži doista puno pikantnih pojedinosti, počevši još od puberteta pa sve do zrele dobi. Koliko se da shvatiti iz knjige, pjevač ima zavidnu karijeru, svoj bend još od dječačkih dana, ali sreće u ljubavi nikako nema. Malo čudno, zar ne? Ali, ako pročitate knjigu, ni to vam više neće biti čudno. On je jednostavno u životu imao toliko djevojaka za provod, koje su za njega bile samo još jedna crtica na papiru više, da je počeo težiti savršenstvu. A znamo da nitko nije savršen. Nisu sve ljubavi bile za jednu noć, našla je se pokoja koja je malo duže trajala, ali nijedna se nije zadržala.

Kažu da pametni uče na tuđim greškama, glupi na svojima, a ja sam morao više puta na istima.

Kroz ovu knjigu Mr. Blue nam donosi i svojevrsnu priču o Zagrebu, o odrastanju u ondašnje doba, o načinu na koji je razmišljao nekada i sada, o glazbi, provodima, sazrijevanju, ali prvenstveno o ljubavi.

Knjiga se brzo čita, jednostavna je i zanimljiva za čitanje. Još posebno ako, kao i ja, od početka imate svog favorita tko bi to mogao biti, pa ga uspoređujete s onim što u knjizi zapravo piše. I da, još uvijek sam uvjerena da znam tko je.

Da, nakratko je zabavno otkrivati svoje seksualne mogućnosti, ali kome poželjeti laku noć, s kim podijeliti sumnje i brige, na koga se osloniti? Ne možete i ne želite dijeliti taj dio sebe s nekim tko nije uistinu dio vašeg života na dublji, temeljitiji način.

S obzirom da nam ide Božić i blagdani, možda poželite nekome pokloniti ovu knjigu pod bor. Mislim da bi bila jako zanimljiv poklon. A našem Mr. Blue-u želim da si u idućoj godini napokon nađe ljubav svog života jer “šta ti je ljubav ako nemaš sreće, ako te nikada neće”. Možda je baš iduća godina godina velikog preokreta za našeg glazbenika.

Metoda Wim Hof – Wim Hof

Wim Hof poznat je diljem svijeta kao Ice Man ili Ledeni čovjek. Njegov životni put doista je poseban još od samog rođenja. Bilo je to doba kad nije bilo ni uzv ni sve moguće današnje tehnologije modernog doba. Njegova majka rodila je sina Andrea. Osjećala je još jedno dijete u sebi, ali doktori su tvrdili da joj se to samo čini. Naposljetku je završila na hitnu operaciju kako bi porodila i Wima. Bilo je jako teško i opasno, a njegova majka toliko ga je željela da je zavapila Bogu da ga sačuva kako bi jednog dana mogao biti misionar. I Bog ga je sačuvao, život ga nimalo nije mazio ali iz svakog teškog događaja crpio je snagu za dalje.


Jedan od težih događaja koji ga je snašao jest samoubojstvo njegove žene koja se nije znala nositi sa svojim psihičkim problemima. Wim je ostao sam sa četvero djece, poprilično ustravljen i izgubljen, ali sa ogromnom željom da uspije odgojiti djecu i naći načina za živjeti dalje.
Uza sve to, tokom cijelog života osjećao je neki zov prirode, povezanost sa hladnoćom, s uvjetima pri niskim temperaturama. Osluškivao je i prirodu i svoje tijelo i pomicao granice koliko daleko može ići. A ono što mu je hladnoća donosila, za njega je bilo neprocjenjivo. Bio je to unutarnji mir, ali iznad svega i zdravlje…

Dah su vrata. Što uopće postoji bez daha? Dah je mjesto gdje počinje sav život.

Metoda koju ne samo zagovara, nego i živi, bazira se na izlaganju hladnoći i vježbama disanja i snazi uma. U knjizi opisiva kako se na siguran i kontroliran način izložiti hladnoći koja osnažuje krvožilni sustav i budi neiskorištenu snagu ljudskog tijela. Ne morate se šokirati na pomisao da ćete morati ući u kadu punu leda ili mrzlo more, rijeku… Za početak, dovoljan je izlaz iz komfor zone, nakon tuširanja toplom vodom jednostavno zadnjih 15-20 sekundi okrenite na hladnu vodu. I postupno, kako dani prolaze, pojačavajte vrijeme tuširanja hladnom vodom. Vjerujte mi, koliko je isprva nelagodno, toliko je i preporođavajuće.

Da biste išli naprijed, ponekad se morate vratiti nazad.

Osim izlaganja hladnoći, Wim donosi i tehniku disanja koja pomaže izbaciti toksine iz tijela. Ove vježbe disanja mijenjaju kemijski sastav tijela, pune energijom i usredotočuju um.

Milijuni ljudi diljem svijeta prakticiraju metodu Wim Hof i svjedoče kako im je pomogla pobijediti poteškoće sa zdravljem i kronične bolesti. Dobrobiti ove metode potvrđene su i od strane osam sveučilišnih istraživačkih studija.

Život je mnogo više od onoga što je očima vidljivo, ako se odlučimo tragati. Tragač postaje otkrivač, onaj koji otkriva mnogo više od onoga što je smatrao mogućim.

Želite li imati više energije, smanjiti stres i osnažiti imunološki sustav? Želite li bolje spavati, poboljšati svoje kognitivne sposobnosti, podići raspoloženje, izgubiti težinu i ublažiti tjeskobu? Ako je vaš odgovor na ova pitanja DA, onda je ovo prava knjiga za vas. Ja sam oduševljena ovom knjigom, kao i samim Wim Hofom. Zaista ima posebnu životnu priču koja dira u srce. A opet je primjer ogromne hrabrosti i ustrajnosti.

Kad uđete u hladnu vodu, više ne razmišljate o hipoteci, sljedećem obroku i emocionalnoj prtljazi. Ne bavite se razmišljanjem. Ledeno je, a vi samo preživljavate.

Za kraj ću citirati Wima: “Ovom jednostavnom metodom dostupnom svima, možemo promijeniti svijet i duše, jednu po jednu. Ograničeni smo samo dubinom mašte i snagom uvjerenja.”

Nemojmo se prepuštati beznađu, već pozitivnosti, prisutnosti, uvjerenju da sami upravljamo svojom sudbinom i da smo kapetani svoje duše. Kad postanete sretni, snažni i zdravi, zračite poput sunca i prenosite svoju toplinu na druge. Postajete iscjelitelj i u tom iscjeljenju postoji božanstvenost koja nadilazi jezik i dogmu društvenih uvjetovanosti.

Škrinjica od riječi – Nena Šahbazović

Oni koji vrijede tvog vremena

hodat će uz tebe korakom.

Nena Šahbazović domaća je autorica koja vrlo uspješno sve svoje misli i osjećaje pretače u stihove. Njene pjesme su poučne, osjećajne, motivacijske.

U zbirci pjesama “Škrinjica od riječi” Nena prvenstveno prenosi čitatelju svoje lijepe želje i nadu za svjetliju budućnost. Potiče na nove prilike, pobjede, upozorava da nikad ne odustajemo. Stavlja naglasak na to koliko smo zapravo bitni a da toga nismo ni svjesni. I ništa drugo nije bitnije od toga, dok god ne naučimo prepoznati svoju vrijednost i dok ne naučimo sebe istinski voljeti.

Voli se. Vjeruj u sebe. Ulaži u sebe. Podrži sebe.

Počinji iznova koliko god puta treba.

Jer svaka pobjeda tvoja je pobjeda.

Jer si pokušao. Jer nisi uzmaknuo

i nisi odustao.

Također nas svojim stihovima poziva na empatiju, suosjećanje s drugima koji prolaze kroz teške životne nedaće. Kritikuje sve koji se bahate, mudruju i gledaju na druge s visoka.

Jedna pjesma mi se posebno urezala u pamćenje. To je pjesmica o kajanju u kojoj nas mudro upozorava da je kajanje zapravo gubljenje vremena na nešto što je ionako prošlo. Zašto se zadržavati u prošlosti kad u sadašnjosti možemo djelovati i mijenjati odluke na bolje.

Ne okreći se.

Nemoj se kajati.

Ono što je bilo, bilo je.

Ne možeš to promijeniti.

Ali možeš promijeniti ovo sada.

Ono te vodi tamo kamo želiš stići.

U moru svakidašnjih problema poziva nas da oživimo dijete u sebi, da se usudimo sanjati i živjeti svoju bajku. Svojim pjesmama voli, grli, podržava, savjetuje, ali ponekad i kudi. No svakako kroz njih živi i odaje hvalospjeve životu. Sigurna sam da će poezija Nene Šahbazović osvojiti i vaša srca, ako to već dosad nije. Moju preporuku imate!