Godina štakora – Lea Brezar

Svijet se ove godine mora transformirati. Moramo nadrasti ove trule obrasce i odrasti. Dosta smo se ponašali kao razmažena derišta tvrdeći da je moja igračka bolja od tvoje i da je moj tata jači.

Lea Brezar je osoba koja me izuzetno fascinira. Toliko toga je u životu uspjela ostvariti, a još uvijek se školuje i nadopunjuje svoje znanje. Trenutno studira psihologiju, a svoje znanje prenosi u romane koje piše. Osim romana, Lea piše i zbirke pjesama o kojima ste već mogli čitati na blogu. No, danas ću pisati o Leinom novom romanu “Godina štakora”.

U ovom romanu susrećemo se sa šest likova koji su pogođeni korona krizom ali i potresom. Njihovi životi međusobno se isprepleću, a svatko od njih se na svoj način pokušava nositi s novonastalom krizom.

Svi imaju pravo na slobodu dok me ne ugrožavaju.

Ljudi su u suštini dobri, ali ih okolnosti izopačuju.

Moj mir je prioritet u svakom trenutku.

Kao i inače, imamo potpuno različite karaktere. Ignacija je psihologinja i jedan od najstabilnijih likova u ovoj priči. Putevi je vode do bankara Bernarda, koji je pred optužbom za korupciju. Bernard je inače malo napuhana osoba koja voli glumiti pred ženama, a zapravo je jedna jako usamljena osoba.

Altea je mlada influencerica koja je u svijet poduzetništva trebala krenuti taman kad je krenula korona. No, ni to ju nije pokolebalo, dobro si je isplanirala što će i kako i krenula u posao sa zdravom hranom. Altea je djevojka koja još uvijek traži srodnu dušu, a tu upoznajemo njenog susjeda Maria. Mario je neostvareni književnik koji živi totalno nezdravim životom što ga čini suštom Alteinom suprotnošću. Čak i njihovi stavovi oko korona virusa unose blage trzavice među njima.

“Htio sam ti se javiti, možda si za jedno druženje…”

“Seks misliš? Ne pada mi na pamet. Možeš se samo predbilježiti za kruh i preuzeti ga u rukavicama i s maskom iz daljine od dva metra.”, odbrusila je.

Imamo tu još i Rominu, računovotkinju koja je privedena zbog Bernardovih mutnih poslova. Romina je tip osobe koji je totalno opsjednuta čistoćom zbog virusa. I na kraju imamo Iru, buntovnu sedamnaestogodišnjakinju kojoj najteže pada ta situacija. Ona je u dobi kada je odlazak u školu i druženje s prijateljima sve na svijetu. A upravo to im je naprasno oduzeto. K tome, doma ima roditelje koji su teoretičari zavjere, a jedina osoba koja joj pruža barem malo utjehe jest upravo njena profesorica psihologije Ignacija.

Je li uopće vrijedilo istjerivati pravdu, kada ionako na kraju bivamo ugušeni svojim vlastitim okvirima. Svojim stavovima koji nam ograničavaju bivanje.

Lea Brezar ovim je romanom još jednom pogodila točno u bit problema. Kako se snaći u neočekivanoj, nametnutoj situaciji s kojom moramo naučiti živjeti? Nisu svi istog karaktera i ne znaju se svi nositi sa problemima na isti način. Netko čak ni ne može, nije kapacitet za to. Upravo kroz ovih šest različitih likova Lea odlično donosi mini pregled događaja vezanih za epidemiju. Svi ćemo prepoznati nekoga u tim ljudima, prepoznati ćemo situacije, određene strahove ali i obrasce ponašanja.

Zagreb se promijenio. Ona se promijenila. Ljudi su postali otuđeni. Osuđuju sve što je različito. Okovani smo svime i svačime, a paradiramo oko prava za slobodu. Slobode nema, nema na zagrebačkim ulicama, nema u parkovima, nema u školama, uredima, domovima. Nema je nigdje gdje je nevidljiva ruka protoka novca ostavila svoj trag.

Da je lako, nije nimalo. Ali ono što Lea poručuje jest da naučimo kako se pokrenuti prvo u psihičkom smislu, kako se afirmirati i ne dozvoliti da nas crna statistika kojom nas mediji bombardiraju baci na dno. Toliko je kriza već bilo u prošlosti i sve su se već nekako prebrodile. Svijet krene u novom smjeru, ne osvrćući se iza sebe već tražeći spas u budućnosti. Ali ono na što ne smijemo nikada zaboraviti jest ljudska sloboda. A koliko god svijet na kraju bude uzdrman ovom krizom, opet će, baš kao poput feniksa, izrasti ponovno u svoj svojoj ljepoti pružajući nam nadu i optimizam za kojima trenutno toliko čeznemo. Uvijek će biti onih koji će nam pokušati stati na put, onih koji će nas odbaciti od sebe jer nam se mišljenja razlikuju, ali na nama je da sami sebi odredimo ciljeve i prioritete za vedriju budućnost. Na kraju krajeva, ova pandemija je jako dobro pokazala tko je zapravo kakav.

Možda je u pitanju bila zavjera. Koga je sad uopće briga za to, 2020. će ostati zapamćena po gluposti onih koji vjeruju besmislicama, po nerazumnom ponašanju vodećih ljudi u politici, po razdvajanju svjetova o kojem je davno čitao u nekoj književnoj alternativi koju mu je kao odgovor na pitanja koja su ga zanimala, ponudio Goran.

Ova knjiga prilično se brzo čita. Unatoč koroni i temperaturi, pročitala sam ju u jednom danu. Eto, pravi sam trenutak izabrala za čitati knjigu upravo te tematike. Ali, ja sam uvijek oduševljena načinom na koji Lea piše i na koji dotakne čitatelja, odvede ga pravo u srž problema i trgne ga da se probudi iz vlastitih okova i strahova. Ima nade za budućnost i uvijek će je biti, to je ono što nam Lea poručuje. A ja vama poručujem ako još niste, svakako pročitajte Lein roman “Godina štakora”. Odličan je.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: