Prijelom – Dani Atkins

“Prijelom” je debitantski roman nagrađivane spisateljice Dani Atkins, izdan još 2013.godine. Preveden je na 18 jezika i prodan u više od pola milijuna primjeraka.

U ovom romanu upoznajemo se s Rachel, osamnaestogodišnjom djevojkom koja ima super dečka i odlične prijatelje koje očekuje skorašnji odlazak na studij. Jedne večeri okupili su se svi zajedno na večeri da proslave prije nego krenu u nove životne pobjede. No, tu večer dogodila se tragedija…

Pet godina poslije, Rachel se vraća u rodni grad na vjenčanje svoje najbolje prijateljice Sarah. Još uvijek se bori sa onim tragičnim događajem, ali i sa mislima o životu kakav je mogla imati da je sve bilo drugačije. No, pred samo vjenčanje Rachel će doživjeti još jednu nezgodu i završiti u bolnici. Taj trenutak bit će prijeloman, život koji živi činit će joj se nestvaran, a ono o čemu je sanjala bit će joj nadomak ruke, a opet svima osim njoj potpuno nevjerojatno. Je li moguće da Rachel može živjeti dva usporedna života dok svi drugi znaju za samo jedan? Koji je istinit? Može li se Rachel pomiriti s činjenicom da je muškarac kojeg je izgubila živ i zdrav, a da je zaručena s nekim drugim? Ostavljam da sami saznate…

Moj je prvi život završio u dvadeset dva sata i trideset sedam minuta kišne noći u prosincu na pustoj ulici pokraj stare crkve.

Moj drugi život počeo je desetak sati poslije, kad me je probudilo zasljepljujuće jako bolničko svjetlo, s teškom ozljedom glave i životom kojeg se uopće nisam sjećala. Bila sam okružena prijateljima i obitelji i zbog toga mi je trebalo biti lakše. Ali nije, jer je jedno od njih bilo mrtvo već duže razdoblje.

Ova knjiga me oduševila, fenomenalna je. Odmah ću reći da je na početku malo zbunjujuća, treba pohvatati sve konce i nadam se da baš tada nećete odustati od daljnjeg čitanja. Kasnije se sve to lijepo da shvatiti, priča teče glatko i nevjerojatno, ostavlja čitatelja sa sto pitanja i nedoumica.

Jesam li se doista bojala grada ili sjećanja za koja sam znala da me tamo čekaju? Sjećanja koja sam odlučila pokopati duboko i nikad im ne dopustiti da isplivaju natrag na površinu.

Za ovaj roman kažu da je topla ljubavna priča. Iako ima temelja za to, ja ju ne bih baš svrstala izričito pod ljubavnu. Više mi je životna, misaona sa primjesom drame. Ja bih rekla da je naglasak na životu općenito, na shvaćanju onog što nam život nudi i onog što sami odaberemo, na tim nekim malim znakovima odozgo kojih često nismo ni svjesni, na unutarnjem glasu u nama koji vrišti ako nešto nije za nas.

Rachel je podsvjesno razapeta između dva života, između dva muškarca; jednog koji joj može kupiti sve što poželi i drugog koji joj može dati svoje srce. Ovog prvog je voljela, a za drugog nije ni bila svjesna da ga voli.

Nema boli kod pakiranja života kojeg se ne sjećaš, nema žaljenja ako iza sebe ne ostavljaš nikakva sjećanja.

“Prijelom” je zaista čudesna priča prožeta dozom tajanstvenosti, topline i ljubavi. Pratimo dva paralelna svijeta s istim junacima, ali drugačijim sudbinama. No, negdje iznad cijele priče lebdi pitanje mogu li se ta dva svijeta spojiti u jedan sa sretnim završetkom? Pruža li život drugu priliku? Jesu li svi ti zbunjujući trenuci bili samo glas Racheline podsvijesti? Postoji li nekakav alternativni svijet, zagrobni svijet, razmjena duša? I zapravo, postoji li sreća na kraju krajeva?

Zašto je sve što sam stvorila tako užasno? Tako turobno i tragično? Zašto mi je um izmislio očevu bolest… i moju, kad sam već kod toga? Zašto sam bila sama i usamljena? Zašto si nisam stvorila drugi savršeno sretan život?

Moram priznati da me završetak iznenadio, ostavio bez riječi, ali u suzama. Iako je na neki način zapravo stavio točku na i spojivši one kojima je bilo suđeno na sasvim neobičan i neočekivan način, mene je zapravo dotukao. Ali, nakon što sam završila s čitanjem, sve što sam mogla reći jest : “Kakva je ovo knjiga! Odlična! Fenomenalna! Knjiga kojoj svatko treba pružiti priliku!” Moju ogromnu preporuku imate!

Pogledala sam ga u oči i pronašla sve što sam tražila i izraz ljubavi tako otvoren i gol da mi je oduzeo i ono malo daha što mi je ostalo. A onda je prislonio usta na moja i rukama me privukao bliže, držeći me dok sam se još više zaljubljivala u muškarca s kojim mi je oduvijek suđeno biti.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: