Dizajner – Marius Gabriel

Nakon što su me Parižanke oduševile, od Dizajnera nisam očekivala ništa manje. Na sreću, Marius Gabriel je zaista odličan autor pa se tako i ova knjiga pokazala pravim hitom.

Radnja nas vodi u Pariz 1944.godine, kada se život polako vraćao u normalu nakon ratne pošasti. Znamo kako to inače biva nakon rata, svugdje su nestašice, nedostaje osnovnih životnih potrepština, ali ljudi ipak imaju razloga za slavlje. Ta oni su preživjeli taj nesretni period i preostaje im samo okrenuti pogled ka sretnijoj budućnosti.

Život nije savršen, ali svatko ima pravo na sreću. Ponekad moramo pristati na kompromise. I samo zato što smo jednom pogriješili ne znači da ćemo tu pogrešku i ponoviti ni zauvijek živjeti s njezinim posljedicama.

Glavna junakinja je Copper, koja je zapravo Amerikanka, ali je u Pariz stigla sa svojim mužem koji je bio ratni izvjestitelj. Njena velika želja bila je iskušati se u novinarstvu. No, u tome su je podržavali svi osim njenog supruga. Dapače, on je toliko lomio život u njoj i varao je naočigled da sam bila presretna kad ga je napokon odlučila ostaviti.

Ovo nije bio ni prvi put, ni drugi, a ni treći. Sama je sebi lagala koliko je Amory vara, prihvaćala njegove učestale laži, govorila si da to i nije važno, kako joj nije stalo, kako je važno samo da je voli. Ali bilo je važno. A ovo je bio prvi put da je doveo drugu ženu u njihov krevet. To ju je doista zaboljelo. Pokazalo joj je da se njega njezini osjećaji ni najmanje ne tiču.

Nećemo se lagati, to je bila iznimno hrabra odluka ako ćemo uzeti u obzir da tim činom ostaje sama u novoj sredini, tisućama kilometara daleko od svoje obitelji. No, ja uvijek volim reći: “Kad vam život zatvori vrata, otvori vam prozor.” Tako je i Copper pronašla osobu koja će ju cijeniti kao prijateljicu i štititi kao kćer. To je bio slavni Christian Dior. Dobro, u to doba je bio priznat ali ne dovoljno slavan. Na tom putu ka svjetskoj slavi Copper će imati veliku ulogu.

Život je poput cirkuskog užeta. Kad krenemo, ne smijemo ni stati ni vratiti se, koliko god nam plesalo tlo pod nogama.

S vremenom će se Copper okrenuti novinarstvu, ali će se naći i na meti bogatog udvarača. S obzirom da iza sebe ima već jedan propali brak, srljanje u novu vezu nije ono što ju oduševljava, dapače, tek onda počinje propitkivati sebe i svoj život. Ali, mislim da sam vam otkrila dovoljno, pa ovdje stajem s radnjom. Što će se sve događati, ostavljam da sami saznate…

Marius Gabriel ima svoj već prepoznatljivi stil. Radnju voli smještati u ratno i poslijeratno doba, ali moram priznati da vrlo vješto pliva tim vodama. Opisi su vrlo živopisni, za čas nas prebaci izravno na mjesto događaja, uspjeva nam prenijeti atmosferu koja tamo vlada, svu tu euforiju u kojoj se miješaju osjećaji pobjede s boli zbog gubitka bližnjih. Autor vješto balansira tim kolopletom emocija, na pladnju nam nudi svu strahotu koju pošast rata ostavi za sobom a s druge strane pak nam pokazuje nešto najbolje što čovjek može doživjeti.

Nitko nikoga ne može zamijeniti. Ljubav nije takva. Možemo voljeti više nego jednom, a svaka je ljubav veličanstvena na svoj način.

No, da ne budemo baš pesimisti, jer ova knjiga ni najmanje nije takva, Marius Gabriel ipak naginje ka pozitivnim trenucima. Upravo to “otvaranje prozora kad život zatvori vrata”je ono što me fascinira. Uvjerena sam da svako zašto ima svoje zato i da sve što se događa nije bez razloga. Zato svaka loša stvar koja se dogodi ima svoju svrhu i nosi svoju lekciju. A možda to nešto jednostavno nije bilo za nas i na putu nas čeka nešto mnogo bolje. Upravo ova knjiga nam to i dokazuje, jer ona daje nadu onima koji su preživjeli, obećava bolje sutra, dokaz je da sve što nas loše snađe doživi svoj preokret prema nečem boljem.

Odjeća je granica između našeg tijela i svijeta. Može biti kostim, maska, fantazija. Ili može izraziti osobnost preciznije nego riječi.

S ovim romanom vam čak jamčim dobru zabavu. Ja sam se nekoliko puta pošteno nasmijala, posebno savjetima o očuvanju braka. Uvučeni smo u svijet boema u kojem ima svega, od raskalašenih zabava do homoseksualnih parova. Dior je kao lik prikazan pomalo nesigurno, s velikom zabrinutošću prema davno nestaloj sestri zbog koje redovito posjećuje vidovnjakinju.

Svatko od nas hoda po vlastitom užetu. Sve što možemo je pomoći jedni drugima da se osovimo na noge nakon pada.

Iako se u knjizi spominju stvarne osobe, ova knjiga je plod fikcije. Radnja je izmišljena, zabavna i opuštajuća. Ja sam iskreno guštala čitajući i jedva čekam da nam izdavači prevedu još nešto od ovog autora. Mene je definitivno kupio i s Parižankama kao i s Dizajnerom. Vjerujem da će osvojiti i vaša srca, ako to već nije.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: