Sjećam se svoga djetinjstva, kada sam svako ljeto s radošću dočekivala dan odlaska na selo kod bake i djeda. Cijelo ljeto provesti na selu bilo je zaista neprocjenjivo. Ali sam pogled na moju baku u meni je već tada izazivao strah od starosti. Sjećam se da sam uvijek govorila :”Dragi Bože, molim te da ne budem ovako stara kao moja baba, ne želim nositi” šudar” i biti tako naborana. Sasvim mi je dovoljno pedeset godina života”. Da, da, o čemu sve dijete ne razmišlja. Ali, da mi se sada vratiti u te dane, sama bih sebi opalila trisku. Pa što je danas pedeset godina, ništa. Početak drugog dijela života, kada već neke stvari u životu posložiš, odgojiš djecu i kreneš u neke nove pobjede i uživanja.
Ljubav (često) ne potraje,
Dok brak (uvijek) traje predugo,
Da i ne spominjemo razvod, koji traje zauvijek.
Za Mylene ulazak u pedesete godine naizgled je bio strašan. Sama, nezaposlena, nesretna u ljubavi, a djeca su već izgradila svoje obitelji daleko od nje. Teret samoće nadvio se nad nju poput ogromnog tamnog oblaka. No, ona se trgnula iz tog ponora i odlučila da više nikada neće spomenuti svoje godine. Ta što nam uistinu znače godine, one su ipak samo broj. Bitno je ono što smo i kako se osjećamo. Brojeći godine zapravo živimo u nekom strahu, od samih godina, od starosti, od bolesti, općenito od budućnosti. Ali, živjeti u strahu od budućnosti ne donosi ništa dobro. Tada niti ne doživljavamo sadašnjost, ne uživamo u trenutcima kroz koje prolazimo, živimo čisto da živimo, moglo bi se reći da tek preživljavamo.
Sreća je intimna stvar, sazdana od suptilnih sastojaka; u svakom trenutku može se rastopiti, pritisnuta rutinom, ravnodušnošću ili lošom igrom riječi.
Mylene ovdje piše o životu u pedesetim godinama sa što manje stresa. Svi se u tim godinama nekako restartaju. Okreću se zdravoj prehrani, tjelovježbi, više vode računa o mentalnom zdravlju, što više izbjegavaju biti sami, odlaze na prijateljska druženja, nastoje uživati maksimalno… Iako, rekla bih da danas što više i mladih nastoji živjeti zdravo i vježbati što više. Jednostavno živimo prestresnim životom, a tjelovježba nas čini opuštenijima i zadovoljnijima.
Imamo samo jedan život, što je dobar razlog da ih živimo nekoliko. Ali jedan nakon drugog.
Ponekad sasvim ozbiljno, a ponekad šaljivo, autorica piše i savjetuje o svim vrstama odnosa, o hrani, izlascima, modi, šminki, muškarcima, ljepoti, pa čak i o seksu. Neću reći da su mi se baš sva poglavlja svidjela, ali velika većina je zanimljiva. Ima nekih dijelova na koja sam se pošteno nasmijala, a neke situacije bih svrstala općenito kao životne, bez obzira u kojoj životnoj dobi ih proživljavale.
Zato, draga moja, idi, na vrhovima prstiju, pogledaj negdje drugdje, prema svojoj budućnosti, onoj koju ćeš sama osmisliti. Djeluj, nemoj trpjeti.
No, kako god bilo, nekima su pedesete još uvijek tabu tema. Ako i vas muče godine i ne gledate na njih samo kao brojku, onda zavirite u ovu intimnu ispovijest francuske autorice Mylene Desclaux. Ona je na papir prenijela sve svoje strahove, sva svoja razočaranja, sve svoje nade i odluke i krenula u novi, opušteni, manje stresni život u pedesetima. A možda imate prijateljicu, sestru, kumu koja upravo treba proslaviti pedeseti rođendan i kojoj bi ova knjiga bila idealan poklon, makar kao šaljivi podsjetnik na tu slavnu okruglu brojku.
Konačno i najvažnije, za dobro zdravlje i lijepu kožu mogu vam savjetovati da kombinirate neku sportsku aktivnost dvaput dnevno (neka traje kratko) i seksualne aktivnosti dvaput tjedno (neka traju dugo). I barem jedanput dnevno: dobro se nasmijte, bez obzira na…
Veličanstvena.knjiga 