U zadnje vrijeme sve češće naletim na odlične debitantske romane. “Sedam laži” roman je prvijenac britanske autorice Elizabeth Kay koja je svoju karijeru zapravo započela kao asistentica u izdavačkoj kući Penguin Random House. Ovaj roman postigao je velik komercijalni uspjeh u Velikoj Britaniji, gdje je bio i jedan od najzapaženijih prvijenaca 2020. godine.
Ono što ovaj roman čini posebno zanimljivim jest to što odskače iz gabarita standardnih trilera koji sve više postaju preslika jedni drugih. Ovo je jedan zanimljiv roman, pisan iz perspektive glavne junakinje, psihopatkinje, koja nam kao na dlanu iznosi sve svoje misli i osjećaje.
Jane i Marnie prijateljice su već dva desetljeća. Kroz sve bitnije događaje u životu prošle su zajedno, uvijek nerazdvojne i na raspolaganju jedna drugoj. Jane se prva udala, ali je vrlo brzo ostala udovica. Marnie joj je bila velika potpora i zahvaljujući njoj se ponovno vratila u život. Sve dok u Marnien život nije ušao Charles i polako počeo ostavljati Jane po strani. Jane nikada nije prihvatila Charlesa, prezirala ga je, ali svojoj prijateljici to nikada nije mogla priznati. Lagala je da joj se sviđa, a izrekavši tu, još najbanalniju laž, kreće klupko zapletanja u sve veće i ozbiljnije laži. No, Jane je uvjerena da nije izrekla tu prvu laž, Marnien suprug Charles bi bio još uvijek živ. Ovako je Charles bio mrtav, a laži su samo navirale jedna za drugom u očajnim pokušajima očuvanja prijateljstva.
Želim da znaš kako sam tada mislila da činim pravu stvar. Stara su prijateljstva poput užeta, ponegdje pohabana, a ponegdje čvrsta i debela. Bojala sam se da je ta nit naše ljubavi pretanka, previše izlizana, da izdrži težinu istine. Jer zasigurno bi istina – da nikada nikoga nisam tako mrzila kako sam mrzila njega – uništila naše prijateljstvo. Da sam bila iskrena – da sam svoju ljubav žrtvovala poradi njihove – onda bi Charles gotovo sigurno i dalje bio živ.
Ova knjiga je zapravo Janeino priznanje istine, onako kako ju je ona doživjela. Ovaj napeti roman donosi priču o zamršenom i toksičnom prijateljstvu između dvije žene od kojih jedna niti ne sluti koliko je druga opsesivna s njom.
Čak i najneobičnija priča može biti ispričana tako da zvuči kao istina. Uvjerljive laži nisu nikakav poseban pothvat.
Jane je naizgled odlična prijateljica, brižna kćer i sestra, redovito posjećuje jednom tjedno dementnu majku, iskreno brine za anoreksičnu sestru i sve bi dala za svoju prijateljicu. Iskreno, ponekad bi mi je zapravo došlo milo, žao mi je bilo što je prate tamni oblaci života, ali upoznavši ju kroz njene misli tek onda zapravo dođe do izražaja koliko je njen um zapravo bolestan. Ona je prava prijateljica, ali samo dok je u centru pažnje. Čim ju se stavi po strani, ona napada. Pokraj takve prijateljice, neprijatelj uopće nije potreban, zar ne?
Može li netko tko je proveo cijeli život oslanjajući se na druge ikada biti potpora nekome drugome? Nisam uvjerena da može. Mislim da kada svojevoljno preuzmeš tu ulogu u nečijem životu, moraš prihvatiti da će ta osoba uvijek stavljati sebe na prvo mjesto i da se struktura tog odnosa ne može promijeniti. Prije će te pustiti da padneš nego što će žrtvovati sebe da ti pomogne.
Jedna mala laž pokrenula je lavinu, jedna laž vodila je do druge i tako u nedogled. Sve bi možda prošlo neprimjetno da se u cijelu priču nije uplela jedna novinarka, koja je doslovno u cijelu priču uletjela “s neba pa u rebra”, koja je očito imala nos za pikantne detalje i bila željna neke ekskluzivne vijesti. Iako, jedina zamjerka ovom romanu je taj lik novinarke, koji je očito ubačen u priču kako bi bilo još napetije, ali jednako naglo i nestaje iz priče. Nekako bih voljela da je njen lik bio do samog kraja, kopkalo me zašto se ona uhvatila te priče, je li imala nekakvu potajnu poveznicu npr sa Charlesom, ali izgleda da mi ipak mašta bujno radi.
Nešto je polako curilo vani, polako je počelo dobivati smisao. Moj se strah manifestirao samo kada mi je prijateljstvo bilo ugroženo. Manje me uznemiravala pomisao na policiju i zatvor jer nije bilo tijela, nije bilo motiva, nije bilo razloga za sumnju u postojeće izvještaje. No, postajala sam sve više svjesna da postoje rupe u mojim lažima, koje bi, da se malo prekopaju, uništile moje prijateljstvo s Marnie. Činilo se da je problem bio u tome što su baš te rupe privlačile Valerie. Bila je odlučna u namjeri da nas razdvoji.
No, kao što sam već rekla, roman me se dojmio. Ovo je roman protkan osjećajima tuge i radosti, ljubavi i mržnje, opsesije i razočaranja, brige i skrbi, zavisti i uništenja… Ovaj roman pokazuje nam koliko kompliciran može biti ljudski um i koliko ljubav, pa čak i prijateljska, može vrlo lako prerasti u mračnu opsesiju koja prelazi sve granice normalnoga. Vrlo brzo se čita a Janeini monolozi odličan su vodič kroz njen poremećen um. Pomaže da shvatimo stvarno stanje stvari i pokušamo shvatiti zašto je nešto učinila, u jednom trenutku žaleći ju iz dubine duše, a u drugom zgražajući se jednakom mjerom. Moju veliku preporuku imate.
Veličanstvena.knjiga 