Zaboravio sam da sam se rodio. Da si se ti jednom bila rodila, to nisam zaboravio.
“Pedeset cigareta za Elenu” roman je koji već duže vremena priželjkujem čitati. I ni najmanje me nije razočarao. Dapače, oduševljena sam stilom kojim autorica piše. Tekst je toliko pitak, rečenice klize jedna za drugom, a radnja, iako djeluje na prvi pogled jednostavna, zapravo to nije ni najmanje.
Prvi susret imamo sa Oliverom, Eleninim bratom blizancem. Oliver odlučuje pedeseti rođendan obilježiti tako što će 24 sata ostati budan i popušiti pedeset cigareta. To će sve napraviti u spomen na svoju sestru blizanku koja ga je nesretnim slučajem napustila na njihov dvadeset i četvrti rođendan.
U taj jedan dan Oliver će nehotice ući u živote još triju osoba: Grete, Viktora i Magdalene. Ne prozborivši ni riječ s njima, u njihove živote unijet će prijeko potrebne promjene. Susret s njim izazvat će im određenu dozu straha i neugodnosti, ali to će biti prekretnica u kojoj će se odlučiti izboriti za sebe. Naime, Greta, Viktor i Magdalena osobe su koje su debelo zaglavljene u problemima i vlastitim strahovima.
Stajao je pored dvorišne ograde i gledao ravno u njezin prozor. Da nije bila mrkla noć, mogla bi tvrditi da su im se pogledi sreli. Ali siluete nemaju pogled. Nemaju dob ni odgovore na licu, jer nemaju lice. Ova je silueta imala i šešir, što ju je činilo još zlokobnijom. I žar cigarete kao neki pakleni dodatak za vidljivost. Premrla je, a još jedan strah je zadnje što joj treba. Odmaknula se od stakla i pritajila iza zavjese.
Neću vam odavati sve detalje jer nešto morate i sami pročitati, ali ponosna sam što su se na kraju ipak uspjeli suočiti sa problemima i odlučili krenuti u neke promjene ka boljem sutra.
Toliko osjećaja je utkano u ovu priču, toliko strahova, poniženja, boli i patnje. Kad jednom započnete čitati, krenut ćete s vožnjom na ringišpilu osjećaja. Ne obećavam da će biti lako, svaka i najmanja sitnica zabost će vam se duboko u srce, ostaviti ožiljak na duši, ali s čitanjem nećete moći prestati.
Ta prljava, nepoštena misao. Uvijek ta misao, da je drugima bilo bolje iako to nisu zaslužili. Da su dobili više, a nizašto. Da su preživjeli, a uzalud. Da je svijet pun beskorisnih bez kojih se moglo, za razliku od bitnih bez kojih se moralo. Misao koja nikome ne bi smjela pristajati, čak ni kad je živa istina.
Oliver je sam po sebi jako izgubljena osoba. Pedesetogodišnjak kojega izjeda ogromna krivnja. Brat kojem užasno nedostaje sestra blizanka i koji se ne miri s njenom smrću godinama. Elena je bila ta koja je voljela život i živjela punim plućima dok je Oliver živio tek da živi. Odlučio je jedan dan provesti u šetnji, gledajući na svijet onako kako je to samo Elena znala. Ponovno je tugovao za svojom sestrom jer ju je par dana prije pedesetog rođendana izgubio po drugi put. Pitate se kako, kad ju je izgubio desetljećima ranije? Taj detaljčić ćete također sami otkriti, nešto što će Olivera još više zakopati u njegov pusti svijet prepun boli, sjećanja i jednoličnosti.
Zaboravio sam da sam se rodio. Rečenica mu je odzvanjala u ušima kao sirena za uzbunu. Kao da je njegova dugogodišnja pantomima dobila tekst, repliku koja sve objašnjava.
Ne znam jeste li ikada čuli za pojam “Efekt leptira”, ali ova knjiga na neki način upravo tka svoju radnju po tom izrazu. Da ovako laički objasnim na brzinu, pojam je to koji opisuje male stvari koje dovode do bitno različitih ishoda. Upravo tako je sama Oliverova pojava unijela ogromne promjene u živote drugih likova koji su bili na samom dnu, a poslije se izdigli iz svojih zacementiranih lještura kao feniks iz pepela.
Sram ju je, iako je to htjela učiniti baš zbog srama. Srama da je izabrala krivoga. Srama zbog djece koja će se sramiti. Srama zbog siromaštva koje će potrajati. Srama zbog slutnje da nešto nije u redu, koju nikome nije povjerila. Srama što je trošila taj sumnjivi novac ne tražeći dodatna objašnjenja.
Ali ne. Neće se više sramiti zbog njegovih pogrešaka. Možda su je upravo sve njegove pogrešne odluke spasile. Spasile od pogrešnog života koji je mogao potrajati puno dulje od tih osam izgubljenih godina.
Njegovi promašaji postat će njezina prilika.
I to već danas.
Nemam dovoljno riječi kojima bih ishvalila ovu knjigu. Oduševljenje ne krijem ni najmanje. Ovo je knjiga nade, knjiga koja na kraju ulijeva radost čitatelju. Koliko god nešto bilo teško, za sve ima i rješenja i lijeka. Samo se treba odlučiti, raskrstiti sa sobom i pokrenuti se.
“Pedeset cigareta za Elenu” prvi je roman s kojim upoznajem moć Marinina pisanja. Ovo je jedno vrhunsko djelo koje me istinski osvojilo i rado ću potražiti i njene druge knjige. Dotada imate moju veliku preporuku za ovaj roman.
Otvorena kutijica s četrdeset devet opušaka smrdjela je na stoliću, kao mrtva priroda jednog neispunjenog obećanja.
To će Oliver Radman ustanoviti ujutro, ili u neko gluho doba noći, kad se probudi i shvati da je opet nešto važno prespavao.
Cigaretu, rođendan, život.
Kao da ništa nije bilo. A bilo je.
Veličanstvena.knjiga 