“Po rubovima duše” zbirka je tekstova i kolumni naše domaće spisateljice Marije Klasiček. Marija se bavila glazbom, ali s vremenom je shvatila da je pisanje ispunjava i čini sretnom. Osim što su u knjizi uvrštene njene kolumne koje je pisala za portale, dobrim dijelom je to ipak autobiografska priča o njenom životu, ljubavima i životnom iskustvu.
Sve male istine naše duše uvijek su na istome mjestu, u istom vrtlogu emocija. Sve izviru iz iste rijeke i na njima se uvijek iznova napajamo.
U svoje tekstove unijela je svoju radost i tugu, svoju ljutnju i frustracije, tugu i razočarenja, želje, ideje, planove… Ona je nadahnuće za sve koji čitaju njene tekstove, posebno za žene. Upozorava na to koliko žene znaju ugađati svima oko sebe, a na sebe zaboraviti. Ona nas uči kako prestati odgađati život, kako prestati maštati o nečemu što će biti, uči nas da živimo sada i u ovom trenutku, da se prepustimo veselju a ne da gubimo vrijeme u iščekivanju.
Ako pristaneš da ti drugi odrede vrijednost, po svojim pravilima, tada znaj da u njihovim očima ne vrijediš više od zrna prašine na vrhu cipele. Ako pak u tim trenutcima tišine, sama u svojoj sobi, shvatiš da si ti jedina koja ima pravo odrediti svoju vrijednost, onda budi sigurna da voljeli te ili mrzili, svi točno znaju tko si. Žena. Pobjednica. Kraljica.
Svidjela mi se knjiga. Pisana je jednostavno, a opet oštro, dovoljno da nas malo prodrma. Da nas probudi iz robotizirane kolotečine u kojoj smo navikle živjeti. Vrišti da se pokrenemo u smjeru koji nama odgovara, koji će nas voditi stazom koja nas ispunjava i čini sretnima. Ali, da bismo mogle krenuti putem sreće i doći do ispunjenja vlastitih želja, trebamo dobro poznavati sebe. Trebamo dobro poznavati svoju dušu. Ali, često smo mi te koje hodaju po rubovima svoje duše, niti ne pokušavajući zaviriti duboko u nju. Zato Marija upozorava da napokon odvojimo malo vremena za sebe, da se počnemo poštivati, da učinimo nešto za sebe, jer vrijedimo, jer smo bitne.
Svijet ne mijenjaš tamo vani, mijenjaš ga iznutra. Mijenjaš ga primjerom. Tišinom i mirom stvaraš tišinu i mir, a vikanjem stvaraš samo mnogo buke. U buci nitko te ne može čuti. U tišini, tvoja tišina odjekuje.
Živimo u vremenu koje je ubrzano, materijalističko, u kojem sanjari, umjetnici i poeme ostaju neshvaćeni. Autorica je u ovu knjigu utkala sve svoje ljubavi, radosti, traume, strahove i brodolome. Zamislila je ovu knjigu kao putokaz, s porukom da smo mi svoja duša i da je sve ono što vidimo i imamo samo jedan mali dio ljudskog života. A sve to uz nadu da shvatimo svoju vrijednost i snagu i sa vjerom da će svijet ponovno pripadati sanjarima i idealistima. Moju preporuku imate!
Veličanstvena.knjiga 