Sonata – Đurđica Stuhlreiter

“Sonata” je novi roman nagrađivane dječje književnice Đurđice Stuhlreiter. Još u romanu “Bapske priče”, koji je izašao 2018.godine, počela se baviti tematikom nasilja i obiteljske patologije, te položaja žrtve i posljedica traume. Upravo na tu temu se nastavlja i ovaj roman.

Upoznajemo djevojku Sunčanu, koja proživljava košmare u snovima, koju proganjaju tipke klavira i Petar Veliki. Vrlo brzo nas priča vodi u djetinjstvo, u doba kada je Sunčana bila nevina djevojčica u čije se susjedstvo doselila nova obitelj. Njihov sin Zdeslav postao joj je najbolji prijatelj, a njegov otac Petar, inače profesor klavira, na nagovor njene majke počeo je podučavati i Sunčanu. Kako je Zdeslav bio često boležljiv, Sunčana je na satovima klavira bila sama sa Petrom, koji ju je počeo napastovati. Ne želim se niti prisjećati što joj je radio, jednom jadnom, nevinom malom biću, koje se nije znalo braniti, koje je mislilo da će ispasti krivo za sve ako se samo potuži nekome na strašnog Petra.

Od pomisli kako će se naći u utrobi prepunoj bljuvotina, krvi i raskomadanog mesa žrtava, malu probije samrtnički znoj. Pozove u pomoć i nedopuštena sredstva, svoje prljave ruke što ih je još uvijek skrivala, nastojeći odgurnuti Petra Mučitelja. Njegov je stisak, međutim, bio neumoljiv. Dok se otimala, mogla je gotovo čuti kako pucaju vlasi u zlatnoj kosi princeze što se bori sa zmajem.

Nekih petnaestak godina kasnije život će ju opet nanijeti Petru na put. Sasvim slučajno nabasati će na njegova vrata u potrazi za poslom, a dobiti će i neopisivu želju za osvetom. Koliko god se tada Petar trudio ostaviti sve iza sebe, ona će se sve više truditi kako bi oživjela sjećanja na te strahote i kako bi se što bolje osvetila i naplatila dugove. Neću vam pričati detalje, nešto ipak morate sami otkriti, a vjerujte mi ima još toliko toga što vam nisam ispričala…

Našli su se nakon toliko godina lutanja i uzaludnih krvavih sonata. Gledaju se, oboje svjesni velikog trenutka. Odmjeravaju jedno drugo dugo i polako. Procjenjuju snage protivnika jer nema se smisla više pretvarati. Vrijeme, na čiji su oltar prinosili žrtve, napokon se umilostivilo i grli ih meko, tješi i hrabri. Nagovara da zaborave sveznajućeg učitelja i posramljenu, zbunjenu curicu. Neka budu, za promjenu, starac koji ništa ne želi i djevojka koja je spremna na sve.

Ova knjiga je jedan snažan potres, jedan uragan emocija, pretežno teških, mučnih i tužnih osjećaja. Ovo je knjiga koja se temelji na nasilju, koja snažno osuđuje ovakve gnjusne činove o kojima možemo čitati u priči o Sunčanoj. Ova djevojčica stavljena je u položaj žrtve, nemoćna pred zlostavljačem, a ujedno i bez potpore vlastite obitelji i bližnjih. Njena majka toliko je opčinjena Petrom da Sunčani niti ne pada na pamet požaliti se na njega, na sve te strahote, jer je uvjerena da joj nitko ne bi vjerovao, da će misliti da ona laže i umišlja ta nedjela.

Je li moguće da nije ništa primijetila? Sada se pravi da osjeća svaki njezin drhtaj, a onda nije vidjela ništa. Bila je nijema i gluha tih godina u kojima su se miješale latice cvijeća s kapljicama krvi, a lakirane cipelice gazile putovima prepunim trnja, zmija i jezivih, čudovišnih bića.

Nemoćna pred sobom i drugima, Sunčana na neki način iznosi istinu, pokušava reći što se događa, ali svaka njena rečenica pomno je zamaskirana u neki neshvaćeni svijet. Ona je gledala na sve to kao na neku ružnu bajku, htjela je da je svi puste na miru, da što prije to sve prođe i da se ne ponovi više nikada. Svoje psihičko stanje počela je ispoljavati na čudne načine, a svaku novu odluku da krene dalje u životu počastila je rezanjem kose. Da, doslovno rezanjem, sakaćanjem te divne kose kojoj su se svi divili. Sama bi si odrezala kosu i nakon toga krenula frizerki da ju dotjera, bojala bi kosu u žarke boje kako bi nešto promijenila. Sve je to zapravo odražavalo stanje u kojem se nalazi.

Trebalo je skupiti dijelove slagalice, spojiti tijelo iznova u jedan cjeloviti komad, izboriti se s osjećajem srama, sa krivnjom koju je osjećala. No, ponekad ni ja nisam bila sigurna što je htjela postići s tim vrebanjem na Petra. Mislim da bi joj bilo lakše da ga je jednostavno zaobišla kad joj ga je život opet stavio na put. Ponekad imam osjećaj kao da ona nije mogla bez njegove pažnje, kao da osveta nije bila jedini razlog, kao da je htjela da je u svakoj sekundi svjestan toga da je ona tu i da će tu ostati. Ne, nije ona bila zaljubljena u njega, jednostavno je razvila taj neki osjećaj opsesije. On je postao njena glavna zanimacija, on je davno uništio život u njoj, sada će ona njegov. Ali na tom putu bio je i Zdeslav, a njega je ipak voljela, iako je plod samog vraga.

Zdeslav se opet osmjehnuo, a Sunčana dobije krila i poželi zagrliti bolesnog mladića. Kad bi ga barem mogla ugrijati, dati mu svoje snage i uvjeriti ga da nikako, ni pod kakvim uvjetima, ne potpisuje predaju.

Iako teška i potresna, ova priča je nešto što se mora pročitati. O ovoj se knjizi mora govoriti, mora se nešto pokrenuti kada pričamo o nasilju. Nasilja je nažalost sve više, a žrtve su često nemoćne poput Sunčane. Rijetko koja će progovoriti i izboriti se za sebe. Iako je svaka vrsta nasilja osuđujuća i neprihvatljiva, posebno je strašno kada se ipak radi o seksualnom zlostavljanju nevinih djevojčica. Ova knjiga nas upravo vodi kroz sve faze žrtve takvog strašnog čina, proživljene u djetinjstvu s nekih devet godina. Da, nažalost, Sunčana je imala samo devet godina dok je trpila takve strašne grozote od vlastitog susjeda kojeg je njena majka dizala u oblake.

Ovo je knjiga nulte tolerancije na nasilje, ona ga snažno osuđuje i kritizira. Ovo je knjiga koja nam treba, koja se mora čitati, dijeliti i preporučavati drugima za čitanje. Ovo je knjiga koja nas treba dobro protresti da ne zatvaramo oči pred nasiljem, bilo nasiljem nad nama samima, nad nama bliskom osobom ili općenito nad nasiljem nad svim nedužnim žrtvama. Ovo je knjiga koja se ne zaboravlja tako lako. Moju veliku preporuku imate!

Svi su oni, zapravo, bježali. Od nepotrebnih sjećanja, od klavira ili od bolesti i trebao im je kao kruh nasušni netko da ih zaustavi u bezglavoj jurnjavi koja ne može trajati dovijeka.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

Create your website at WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: