Radnja ovog pomalo neobičnog romana događa se negdje u talijanskoj provinciji. Jednoga dana Obitelji na vrata pokuca Mlada nevjesta. Spremna je za brak sa Sinom. No, Sin ju nije dočekao. On je bio negdje u inozemstvu, na nekom poslovnom putu s kojeg se trebao vratiti još davnih dana. Gdje je točno bio i što je radio, nitko nije znao, ali svi su se nadali njegovom skorašnjem dolasku.
Iako nije našla Sina , Mlada nevjesta se nastanila kod Obitelji i polako počela sa upoznavanjem Oca, Majke, Kćeri, Strica i batlera Modesta. Obitelj je bila poprilično ekstravagantna, čudna, pomalo nastrana. Imali su neobične rituale koje su izvodili svaki dan. Zajutrak im je bio glavni obrok, poslužen kao raskošna gozba sa nizom sljedova, a trajao je sve do 15 sati popodne. Otac zbog svoje srčane bolesti nije smio biti pod presingom, pa su svi pazili da se ne uzrujava, a Stric je mogao spavati satima, bilo kada i bilo gdje, čak je razgovarao i jeo u snu.
Tako je postala dijelom kućanstva u koje je mislila ući kao supruga, a sad se međutim zatekla ondje kao sestra, kći, gošća, ugodna prisutnost, ukras. To joj je uspijevalo samo od sebe, a začas je naučila načine i ritmove nepoznatog života. Primjećivala je koliko je čudan, no rijetko je kad išla tako daleko da mu nasluti besmislenost.
Vjerovali ili ne, jedno od pravila kojih su se držali jest da se knjige ne smiju niti posjedovati niti čitati. Obitelj je imala ogroman strah od noći, knjiga, tuge, svega što može uzdrmati njihov dobro uhodani ritual. Ipak, strah od noći je bio najveći zbog toga što su svi njihovi preci dotada umrli noću.
On je dugo spavao, no zatim je otvorio oči i rekao mi da naravno, ne, sudbina ne postoji i nije ono što se naslijedi, samo bi nam još to trebalo. To je nešto mnogo dublje, životinjsko. Nasljeđuje se strah, rekao je. Sasvim osobit strah.
Svi su podsvjesno znali da se Sin možda nikada neće ni vratiti, ali nitko to nije mogao naglas izgovoriti. To iščekivanje osobe za koju se ne zna ni gdje je, ni hoće li se i kada vratiti pomalo me podsjeća na iščekivanje Godota. Čekajući Sina, kao što su onomad Vladimir i Estragon čekali Godota, Mlada nevjesta saznaje razne obiteljske tajne. Ti trenuci su ono što u djelo unosi određenu dozu napetosti, razbija monotoniju iščekivanja. Tako dolazimo do djelova priče koji su nadrealni, neobični, a uz sve to i prožeti primjesama erotičnosti. Malo po malo, Mlada nevjesta otkriva tajne koje su vezane uz Obitelj, Oca ,Majku, Strica, ljubav i upoznavanje vlastitog tijela, načine uzbuđivanja, tajne snova, pa čak i njihovu povezanost s javnom kućom.
Ovo je ona vrsta knjige koja vas potpuno zbuni, u nekim trenutcima i zgrozi, ali ju svakako ne možete prestati čitati. Jedan dan, samo jedan dan bio mi je potreban da ju dovršim. Koliko god neobična bila, a takav je inače stil pisanja Alessandra Baricca, golica maštu i vuče za daljnjim čitanjem. Znatiželja traži još i ne dozvoljava odjeljivanje od knjige do samoga kraja. Puno je tu pitanja koja zahtjevaju odgovore, puno eksplicitnih situacija koje nekima možda neće sjesti najbolje, ali Bože moj, ipak su dio svakodnevnice, dio ljudskih potreba i želja. A onda opet s druge strane, kako prestati čitati, a ne saznati hoće li se Sin na kraju ipak vratiti ili ne.
Kako se to dogodi, da se ljubav vodi za novac?
Oh, mnogo je puteva.
Poput?
Od gladi. Iz dosade. Slučajno. Jer imaš dara. Iz osvete nekomu. Iz ljubavi prema nekome. Treba samo izabrati.
Raskošne gozbe koje su imali svako jutro za zajutrak mogle bi se protumačiti kao čin radosti, sreće i neizmjerne zahvalnosti što su preživjeli prethodnu noć, što nisu umrli u noći kao i mnogi članovi Obitelji prije njih. Iako takvi rituali nesumnjivo pokazuju koliko su zapravo u nekim trenutcima bili jako praznovjerni, jer nisu mogli zamisliti da nešto ne naprave kao i svakog dana, sve do u detaljčić bilo je svaki dan jednako ponavljano.
Što se tiče Mlade nevjeste, ona se dolaskom u Obitelj našla na prekretnici. Kao djevojčicu naučili su je da sakriva svoju ženstvenost kako ne bi bila iskorištena, a sada je morala naučiti kako zavesti i kako ugoditi, prvenstveno sebi, a onda i muškarcu. Zapuštena smrdljiva djevojka koja se oblačila kao muškarac trebala je potpuni preobrat u ženstvenu djevojku koja će znati iskoristiti svoje atribute.
To što imaš između nogu, zaboravi. Nije dovoljno sakriti. Moraš to zaboraviti. Ne smiješ ni ti sama znati da to imaš. Ne postoji. Zaboravi da si žena, nemoj se oblačiti kao žena, nemoj se kretati kao žena, ošišaj se, kreći se kao dečko, ne gledaj se u zrcalo, uništi si ruke, sprži si kožu, nemoj nikad poželjeti da si lijepa, nemoj se truditi bilo kome svidjeti, ne smiješ se sviđati ni samoj sebi. Moraš biti odvratna i tad će te pustiti na miru, zaboravit će te.
Kao što sam već rekla, ovo je zaista jedan neobičan roman. Neobičan stil interpretacije ( skakanje iz prvog u treće lice i obrnuto) vrlo lako vas može zbuniti ako pažljivo ne čitate. Neki djelovi romana nisu za one osjetljivije, ili možda bolje da kažem konzervativnije pojedince. Ali uza sve to, koliko god voljeli ili ne voljeli ovaj roman, opet ima nešto u njemu poprilično intrigantno što ga čini posebno zanimljivim. Neobično zanimljivim.
Pogriješila je kad se u mislima vratila unatrag kroz svoj život ne bi li pronašla nešto što će zaustaviti taj čudni, nenadani pad u prazninu. Samo je sve još više pogoršala. Sve joj se učini promašenim, ili strašnim. Obitelj raskomadanom, vlastiti izlet u javnu kuću grotesknim, ispraznom svaka rečenica koju je izgovorila uspravnih leđa, napornim Modesto, ludim Otac, bolesnom Majka, nečasnima svi ti prostori, odvratnim kako je završio njezin otac, beznadnom sudbina njezine braće, protraćenom njezina mladost. Lucidno kako je to samo u snovima, shvati da ne posjeduje više ništa, da nije dovoljno lijepa da se spasi, da je ubila vlastitog oca i da joj Obitelj malo – pomalo krade nevinost.
Zasigurno možemo reći da je Baricco autor koji vješto ukomponira svoje misli u djelo, briše granice između stvarnog i nestvarnog, poigrava se riječima i frazama. U ovom djelu posebno se razigrao, zagolicao maštu i ispričao jednu nadrealnu, stvarno – nestvarnu priču, jednu od najsmjelijih dosada. Na vama je da odlučite je li ovo knjiga baš za vas, jeste li dovoljno smjeli da otkrijete radnju romana ili ste pak konzervativni i ne odobravate ovakva djela. Jedno znam, a to je ako počnete s čitanjem, nećete moći stati do samog kraja, jer znatiželja je gadna stvar, a mnoštvo pitanja tek treba biti odgovoreno.
Veličanstvena.knjiga 