Ljudi su ispočetka dobri, a zatim ih svijet učini zlima. Svijet je pak otpočetka zao i samo postaje sve gori iz dana u dan. Iskoristi te sve dok ne počneš sanjati jedino o smrti.
“Podzemna željeznica” je šesti roman američkog autora Colsona Witheheada. U Americi je izašao u prodaju 2016.godine, a kod nas u studenom 2018.godine u izdanju Vorto Palabra. Ovaj roman polučio je ogroman uspjeh, te osvojio nekoliko nagrada među kojima i Pulitzera te National Book Award.
Ovo je roman koji govori o robovlasništvu i borbi za slobodu. Upoznajemo se prvenstveno sa Corom i Caesareom, a uz njih i još nekolicinom likova.
Sloboda je bila namijenjena drugim ljudima, stanovnicima tog nekog grada Pennsylvanije koji je bujao tisuću kilometara na sjeveru. Od one noći kad su je oteli, bezbroj su je puta procijenili, svaki je dan dočekala na drugoj strani vage. Znaj koliko vrijediš i gdje stojiš u poretku. Bijeg izvan granica plantaže značio bi bijeg od osnovnih načela vlastitog postojanja, a to je nemoguće.
Cora je ropkinja na plantaži pamuka u Georgiji. Sama činjenica da je ropkinja činila joj je život paklom, ali Cora je dodatno izopćena čak i iz svog naroda činjenicom da je njena majka Mabel uspjela pobjeći iz robovlasništva, ali bez nje. Cora je rasla i polako se formirala u pravu ženu sa svim atributima, što joj je dodatno donosilo nevolje kod nasilnih i pohotnih muškaraca. Uskoro će joj jedan od robova, Caesar, predložiti da zajedno pobjegnu podzemnom željeznicom. Koliko god se opirala toj ideji, Cora će naposljetku pristati i krenuti u bijeg s njim. S njima će pobjeći i njena prijateljica Lovey, ali vrlo brzo će ju uhititi. A kada Cora ubije dječaka koji ju je pokušao zarobiti, na vrat će si zakucati oholog lovca na robove Ridgewaya. Dodatni ogromni minus za Coru jest taj što je Ridgewayu umakla Corina majka pa se želi na njoj dodatno osvetiti i za nju. Hoće li Cora i Caesar uspjeti u svom naumu i dočekati svoju slobodu, ostavljam da sami saznate.
Najbolje bi bilo da odsad računa vrijeme vagom za pamuk s Randallove plantaže, na jednoj strani gomilali su se glad i strah, dok joj se s druge strane svaka nada malo-pomalo oduzimala s hrpe. Jedini je način da saznaš koliko si dugo izgubljen u tami taj da se od nje izbaviš.
Za početak da vas upoznam sa nekim informacijama o Podzemnoj željeznici. Ona je zaista postojala, ali ne u onom smislu kakvu je danas poznajemo. Podzemna željeznica bila je mreža tajnih ruta i sigurnih kuća uspostavljenih u SAD-u od početka do sredine 19.st. Koristili su je porobljeni Afroamerikanci za bijeg u slobodne države i Kanadu. Pomagali su im abolicionisti i simpatizeri bijega,koji su ih skrivali u svojim kućama i prevozili stanicu po stanicu. Oni su time poprilično riskirali i vlastite živote, jer sudjelovanje u takvom nečemu ne samo da je bilo opasno nego i ilegalno. No, kako bi zaštitili i sebe i misije spašavanja robova, koristili su tajne kodove. Organizacija nije imala pomagače na Jugu, tako da robovi nisu mogli računati na ničiju pomoć sve dok nisu stigli na teritorij slobodnih Sjevernih država. Morali su samostalno doći do slobode, što su obično činili pješice, doslovno sa glavom u torbi. Putovali su noću, nekih 10 – 20 milja, a kada bi stigli na dogovorenu stanicu, kodna poruka bi se poslala na iduću stanicu sa podatcima tko i kada dolazi idući.
Cora je jedna od ropkinja na plantaži u Georgiji. U nezavidnom je položaju i osjeća veliki bijes prema svojoj majci koja je pobjegla iz ropstva bez nje. Iako, na kraju saznajemo i što se dogodilo s njenom majkom i zašto se nikada nije vratila po nju, ali neću vam otkriti taj detaljčić. Corini vlasnici su mrzitelji Afroamerikanaca, iživljavaju se nad njima, tuku ih, siluju, prodaju ali i ubijaju. Iskreno, ne znam što je gore u Corinu slučaju, ono što proživljava kao ropkinja na plantaži ili strahote koje vidi i doživljava na putu prema slobodi.
Od udaraca joj se zatvorilo jedno oko i ostala je teška ozljeda na sljepoočnici. Oteklina je nestala, no na mjestu gdje ju je poljubio srebrni vuk sada se nalazio turoban ožiljak u obliku slova X. Danima je krvarila. Bio je to njezin obračun za gozbenu noć. Još je gori bio bič koji joj je Conelly udijelio sljedećeg jutra ispod neumoljivih grana stabla za šibanje.
Ova knjiga je izvrsna, ali i uznemirujuća. Sve strahote ropstva dodatno začinjava lovac na robove Ridgeway. Njegova životna misija je obrana Amerike od slobodnog crnačkog stanovništva. Za njega oni su samo potlačeni radnici, bez prava na slobodu i normalan život. Tko se pobuni ili pokuša pobjeći, čeka ga istrebljenje. Svaka država u koju Cora dolazi na svom putovanju predstavlja novo lice strahote ropstva. Tako je Cora na svom putu imala priliku vidjeti svega što joj je stiskalo srce, ali je i gonilo dalje prema slobodi, od silovanih žena, skrivanja u potkrovljima i podrumima do cijelih obitelji na vješalima…
Trupla su visjela s drveća poput trulih ukrasa. Neka su bila gola, neka djelomično odjevena, hlače su im se crnjele na mjestima gdje su ispraznili crijeva kad su im se slomili vratovi. Duboke rane i ozljede zjapile su iz dvaju tijela koja su visjela najbliže, dokle je dobacio Martinov fenjer. On je bio kastriran, nakazna usta rastvorila su se na mjestu gdje mu je nekoć bila muškost. Drugo truplo bila je žena. Zaobljena trbuha. Cora nikad nije znala procijeniti je li neka žena trudna. Njihove izbuljene oči kao da su s prijekorom uzvraćale njenu pogledu, no što je pozornost jedne djevojke koja im remeti vječni počinak u usporedbi sa šibanjem kojim ih je svijet častio od dana kad su na njega došli?
U tom svijetu lovaca na robove, zlih ljudi, noćnih jahača i koječega drugoga, Cora će uspjeti pronaći i ljubav. Makar kratko, osjetit će sreću zbog tih posebnih trenutaka. Ali njena istinska sreća ispunit će se tek kada i ako dočeka dan kad će biti slobodna osoba. Tek tada.
Ne možemo spasiti svakoga. No to ne znači da ne treba pokušati. Ponekad je korisna zabluda bolja od beskorisne istine. Ništa neće izrasti u ovoj cičoj zimi, no i dalje možemo imati cvijeće.
Od prvog dana kada je izašla kod nas, znala sam da je ova knjiga za mene. Iako razorna i poprilično teška, meni je odlična. Volim čitati malo teže teme, knjige o ropstvu i izlascima iz tog pakla, te životne knjige koje nas uzdrmaju i nauče nekim bitnim lekcijama. Ova knjiga će za mene uvijek biti posebna i draga. Iako uznemirujuća, sa toliko neumoljivog užasa, izvrsno prikazuje ropstvo i Ameriku kao robovsku naciju koja se užasno odnosila prema afroameričkim robovima i jezivo ih kažnjavala. Ovo je knjiga koju bi svi trebali pročitati. I razmisliti o važnosti slobode i ljudskih života. Moju veliku preporuku imate.
Veličanstvena.knjiga 