Soba 909 – Frane Herenda

Frane Herenda mladi je zadarski pisac. Osim romana Soba 909, objavljen mu je i roman 1202. – križarska opsada Zadra, kao i zbirka pjesama Daleki vrhovi. Osim što piše, Frane je i farmaceut s višegodišnjim iskustvom rada u marketingu i prodaji farmaceutskih i kozmetičkih tvrtki. U prodaju su izašla i njegova dva parfema koja nose nazive njegovih dvaju romana – Soba 909 i 1202.

U romanu Soba 909 upoznajemo mladog menadžera zaposlenog u velikoj tvrtci. U potpunosti je nezadovoljan svojim poslom, guši ga i stvara mu ogroman stres. Posebno otkada je nastupila promjena u vodstvu tvrtke. Žene koje su u njegovoj blizini nazvane su pseudonimima – Prijateljica, Kolegica, Čaplja, Pčela, Ona…

Prijateljica mu je jednom dala zanimljiv prijedlog. Naime, njena druga prijateljica htjela je neobavezni seks sa muškarcem, ali pod njenim uvjetima. Glavni uvjet je bio da Ona ima povez na očima koji se ne smije skinuti u nijednom trenutku, ali nije dopušten ni razgovor. Oboje moraju šutjeti i prepustiti se strastima. Pomalo neobičan, ali za njega poprilično intrigantan zadatak. Toliko mu je golicalo maštu da je pristao na ponudu. Prepustio se neizvjesnosti zadatka koji mora obaviti. Začudo, to mu je donijelo toliko potrebno opuštanje, ali on se pomalo neočekivano na neki čudan način vezao za Nju. Počeo je često razmišljati o Njoj, nestrpljivo iščekivati subote u sobi 909 i prepuštati se čarolijama nepoznate Nje. Dok je s druge strane njegov život bio poprilično kaotičan, sa otkazom koji mu je lebdio nad glavom i čekao pogodan trenutak da ga pokosi…

Volio bih udahnuti, onako do kraja napokon. Toliko sam u strahu i iščekivanju ne-znam-čega da nisam sposoban udahnuti kako treba, i to već godinama. Shvatio sam tužnu istinu, puno ružniju od laži u kojoj sam živio. Istina, sreća, ljubav i sloboda NE postoje. To je upravo suprotno od onog što prodajem iz dana u dan. Iako znam da je to laž.

Što reći o knjizi? Poprilično je drugačija od romana koje sam dosad čitala. Ideja romana mi je odlična. Djevojka koja ima nesretan ljubavni život iza sebe, željna uzbuđenja po svojim pravilima i muškarac koji je pod pritiskom posla željan trenutaka opuštanja ulaze u jednu posebno zanimljivu priču. Priču koju diktiraju pravila, nadasve čudna, ali zanimljiva. Taj “vikend par iz sobe 909” realno nam pokazuje kako zapravo malo sebe poznajemo, ali i to kako nam je samo malo vremena dovoljno da upoznamo i sebe i druge. Dovoljno je samo htjeti osluškivati onog drugog, prepustiti se mislima i osjećajima trenutka, a ne letjeti kroz život eto tako, samo da živimo.

S jedne strane sam se naivno razveselio da će povez pasti i da idemo među ljude, a s druge odahnem od olakšanja. Nisam je htio dijeliti s drugima. Ne mislim pritom ljubomorno na konvencionalan način, već sam imao jasnu potrebu obaviti je svojim poljem sile, držati vanjski svijet u potpunosti isključen, nesposoban prodrijeti u sferu sobe 909.

Ona je na tim sastancima nosila povez, nisu se nikada upoznali “licem u lice”, ali znali su više jedno o drugome bolje nego da su se poznavali cijeli život. Zato što su se prepuštali trenutcima i upijali informacije, pokrete, osjećaje i dodire onog drugog…

Zamisli tu ugodu, da možeš muškarcu s kojim si u krevetu pričati o svemu što si prošla, što si iskusila, nekome trenutačno bliskom, ali nepoznatom, koji te ni na koji način ne može osuđivati jer te ne poznaje, jer te ne može nigdje sresti, jer ne može imati ikakva očekivanja…

S druge strane, autor nam vjerno dočarava sve kalkulacije i manipuliranja poslovnog svijeta. Sav trud i zalaganja, predani rad i mali milijun prekovremenih sati padaju u vodu ako nisi “igrač”, ako te “vrh” ne voli, ako nisi izabran u ekipu koja ostaje. U takvoj tvrtci naš menadžer nije imao pravo na privatni život, očekivalo se da posao nosi doma, vikendima treba biti dežuran na poslovnom mobitelu, a u svakom trenutku mora biti spreman dati otkaz nekom ispod sebe koliko god mu to teško padalo. Ponižavanja, tlačenja, mobbing, svakakve kalkulacije i zabijanja noževa u leđa poslovna su svakodnevica nažalost i u stvarnom životu. Autor nam skreće pozornost da ne treba biti tolika žrtva, koliko god teško bilo, zdravije je napustiti posao nego izgubiti zdravlje, kako psihičko tako i fizičko, zbog lošeg okruženja.Treba se zauzesti za sebe, kao i naš junak iz priče. Njega je posao uništavao. Osim toga, očekivalo se da ide na razne domjenke, večere, druženja i izlete koje su organizirali u firmi. To su bila zabavna druženja koja su većinom završavala sa potocima alkohola i seksualnim iskorištavanjima mladih kolegica. Prevelik teret je to za njega bilo. I zato su mu toliko pogodovali ljubavni vikendi sa nepoznatom, zagonetnom i tajnovitom riđokosom djevojkom. To je bio njegov bijeg iz stvarnog, oholog i pokvarenog svijeta.

Tako se nisam osjećao godinama. Bilo je slično kao kad sam se posljednji put zaljubio. Nisam sad bio zaljubljen, barem ne u osobu. Kako sam i mogao biti kad je nisam poznavao, kad nisam znao tko je, kad joj nisam znao ime niti boju očiju? Nisam znao što radi, koliko godina ima, odakle je i kamo planira ići.

Kao što sam već rekla, knjiga je zanimljiva, ali mogu reći i poprilično ekstravagantna. Autor je izravan, sve je crno – bijelo, nema uljepšavanja. Izrazi su pomalo vulgarni, što se nekima možda neće svidjeti, pa upozoravam na vrijeme. Ali sve u svemu, meni to ne umanjuje doživljaj knjige. Zanimljiva je, neobična, drugačija. Frane nas uči kako ponekad treba stati na balun i zauzeti se za sebe. Treba prekinuti sve spone sa trulim svijetom i podignute glave, hrabro koračati putevima prema boljem životu, prema svjetlijoj budućnosti. Možda nam svima treba ta soba 909 da shvatimo tko smo zapravo i što želimo od sebe i života. Tko zna, možda nam zapravo i treba. Svatko će to znati najbolje za sebe, ali svakako preporučam da pročitate ovu knjigu prepunu erotike, ali i osobnog osvještavanja.

Mogao bih zaustaviti sve i ostati u toj sobi sa slijepom ljubavnicom zauvijek. Naravno, prenijeti tu imaginarnu sobu drugamo, zadržati njezine pojavnosti koje su joj bit, da zaživi u stvarnom svijetu. Ljubav? Možda ipak postoji. Kako bi se drugačije okarakteriziralo kako se osjećam? Sloboda? Ne može postojati veća sloboda nego što je takva ljubav kroz slobodni seksualni odnos, poštivanje tuđih želja i ispunjavanje svojih.

Napravite svoju stranicu s WordPress.com
Započnite
%d blogeri kao ovaj: