
U zadnje vrijeme nekako me posebno oduševljavaju slikovnice. Ne bilo kakve, nego one pravo bogate slikovnice za koje ne možeš odlučiti što je to što je čini posebnom. Je li to odličan tekst koji kao pjesma klizi na posebnim zamišljenim notama ili su to bogate ilustracije koje oduzimaju dah?
Upravo to je slučaj i sa ovom slikovnicom. Ona je pravo malo blago, riznica u kojoj se kriju maštovite rime i nadnaravno moćne ilustracije.

Proljeće uskoro se budi. Vidi kako se proteže, skakuće i smije, prelijeće veselo od krova do krova dok maslačak lice mu mije!
Haddy Njie je norveška novinarka, glazbenica i autorica. Većinu vremena provodi radeći velike televizijske produkcije. Objavila je četiri albuma a piše i knjige za djecu. Haddy je najstarija od petoro djece u obitelji, a njena mlađa sestra Lisa Aisato je zaslužna za ove fascinantne ilustracije.
Proljeće prvo, a ljeto zatim. Uvijek tako biva. U ljeto jesen spava i tebi već se sniva.

Tebi već se sniva je pravo malo umjetničko djelo koje govori o godišnjim dobima. Dok je jedno doba budno, ostali spavaju. Kad se iduće budi, prethodno se sprema za usnuti. A čarolija koja se postiže buđenjem novog godišnjeg doba je zaista prekrasna. Nekako sve to shvaćamo zdravo za gotovo, sav taj prirodni proces koji se događa dok se priroda budi, a mi spavamo širom otvorenih očiju. Nažalost, jer toliko toga propuštamo, umjesto da istinski uživamo u toj darovanoj nam čaroliji.
Ujesen zima spava omotana lišćem poput šuštavog saga. Smiješi se, zna da će uskoro sakriti plodove ljeta blaga. A onda isplaziš jezik da uhvatiš pahulju snježnu, što okusom je na led, medenjake i perinu nježnu.
Sestre Haddy i Lisa oduvijek su željele napraviti zajedničku slikovnicu. Uspjele su u naumu, ali ne samo da su uspjele nego su stvorile pravo malo remek djelo. Predivna priča, predivne ilustracije, zaista jedno malo savršenstvo. Ja nemam dovoljno riječi kojima bih mogla dovoljno dobro ishvaliti ovu slikovnicu. Ja sam zaista oduševljena s njom. Često puta se uhvatim kako ju prolistam nebrojeno puta, jednostavno ne mogu oko odlijepiti od ilustracija. A tekst, on je poseban sam za sebe.

U tople dane jesen drijema u jabuci još zelenoj. Tepa suncu na počinak, pjeva noći dubokoj. Njena kosa vatreni je zalazak sunca pun oluje i tišine, njena odjeća jabukom diše, njen dah od zemljane tmine.
Što više reći, osim da moju veliku, najveću preporuku za ovu slikovnicu imate. Ovo je primjerak koji bi svaka kućna biblioteka trebala imati na počasnom mjestu. Nešto fascinantnije u životu nisam vidjela!