
Roman “Japodinine muke” napisala je Ivana Delač, diplomirana psihologinja i profesorica psihologije. Ivana je dosad objavila četrdesetak znanstvenofantastičnih i fantastičnih priča i tri romana za koje je osvojila nagrade SFERA i Artefakt.
Ovaj roman vraća nas na početak 20.stoljeća,u doba Nikole Tesle, kada je struja bila tek samo zamisao, a ljudi skeptično prilazili toj ideji. U to doba tvornice su prehranjivale na stotine obitelji. Na čelu jedne tvornice našla se i naša glavna junakinja. Japodina je tvornicu preuzela nakon očeve smrti. Sada, pet godina poslije, tvornica loše posluje, a grofica Japodina von Reinhardt do grla je u dugovima. Uz to, koliko god se trudila i radila, okolina je gledala s neodobravanjem samo zato što je žena.
Kako je vrijeme prolazilo, tvornica je gubila poslove, radnici su bili nezadovoljni i dizali su bune, a Japodina se sve više zaduživala kod kamatara kako bi mogla radnicima isplaćivati barem mali dio plaće. Kako bi vratila dugove i namirila radnicima plaće, Japodina je odlučila poći na Veliku izložbu izuma i pokušati pronaći proizvođače koji bi htjeli surađivati sa njenom tvornicom.
Na izložbi će upoznati mladog Franu, riječanina koji će osvojiti njeno srce. No, Frano je ujedno i sin njenog neprijatelja, čovjeka koji je bio zaslužan za početak propasti njene tvornice.
Mnogo je godina prošlo, da, i već joj se bilo činilo da je želja u njoj ionako umrla, pritisnuta suhoparnim obavezama, frustrirajućim zidovima na koje je svakodnevno nalijetala i mučnom odgovornošću što joj se očevom smrću svalila na leđa. No sad, Japodina je plamtjela kao da joj je dvadeset, kao da je tek probuđena iz djetinjstva u djevojaštvo, a opet s onom sigurnošću koju nosi iskustvo. A Franine su ruke i usne obećavale čuda veća od onih viđenih na Izložbi.
Osim njega, upoznati će Mariannu i Luciju, pokretačice sufražetskog pokreta. Ali, ono što Japodinu čeka i u što će se vrtoglavo strmoglaviti, jest sklapanje ugovora sa ruskim industrijalcem, koji joj nudi popriličnu svotu novca za obavljanje jednog tajnovitog posla. Pred Japodinom je nesumnjivo najveća bitka njenog života, a hoće li je i kako preživjeti, već ćete otkriti sami…
“Nemam strpljenja za ove vaše akte, grofice”, posegnuo je za vinom i napunio si čašu. “Oboje dobro znamo kakva je vaša situacija. Tvornica vam je na rubu propadanja, ne možete biti izbirljivi pri traženju posla. Na ovoj Izložbi još niste uspjeli osigurati nijedan. Stoga, zaključak koji se nameće jest da ćete prihvatiti moju ponudu, bez da prethodno doznate što trebate proizvesti.”
Ova knjiga me je oduševila! Pravo otkriće! Napokon nešto novo, nešto drugačije. Glavna junakinja je žena, koja je na čelu tvornice u doba kada to ni malo nije bilo prihvatljivo. I to još jedna grofica koja je morala održavati ravnotežu u tvornici, a ujedno sakrivati pred narodom činjenicu da je trenutno siromašnija od crkvenog miša. Razdirala je misao na to da je ionako razočarala svoje roditelje svojim usidjelištvom, a kamoli tek sad kad tvornici prijeti propast.
Neudana žena od trideset dvije godine, na čelu tvornice na rubu propadanja naslijeđene od oca, naprosto je morala izazivati interes i komentare svih slojeva karlovačkog društva. Skrovite komentare, naravno, jer se malo tko usudio biti izravno drzak prema jednoj grofici, makar i osiromašenoj.
Koliko god da se trudila, uvijek je bila pod povećalom naroda. Teškom mukom odlučila je za izložbu kupiti novu haljinu kako bi se što bolje predstavila, što su radnici prihvatili na nož i osudili je bez da se imala priliku braniti.
Fascinantno mi je koliko je zapravo Japodina imala hrabrosti. Za svoje radnike sve bi učinila, pa makar prodala dušu samom vragu. A ništa manje od tog i nije napravila. Sklapanje sumnjivog ugovora donosilo je veliki rizik za nju, ali nada da će sve biti u redu vodila je naprijed i gazila je sve svoje strahove. Potpisivanje izjave o tajnosti dovelo je do mnogih spekulacija i zavjera, ali i utjeralo strah u kosti kako radnicima, tako i Japodini. Bolje je bilo raditi i šutjeti, nego u ranu zoru isplutati negdje u Kupi.
Zolnerovič hladno reče: “Ni ne slutite, grofice, koliko bi mi zadovoljstva pružilo da vam sad, ovdje, prostrijelim tu lijepu glavu”, ledeni, prijeteći pogled zalijepi se za nju. Japodina se od tih riječi ukočila, prestala disati, a srce joj preskoči otkucaj. Nikad se u životu nije osjećala tako bespomoćnom kao sad, pred ovim okrutnim strancem koji je njen život – i život njenog prijatelja – držao u šaci. Ta šta bi mogli učiniti da se spase, usred ničega, okruženi njegovim ljudima?
Uvijek postoji izbor. Bolje propasti kao pošten čovjek, nego prodati svoju čast.
Činjenica da se u to doba pokretao prvi sufražetski pokret unosi dodatni štih u priču. Muškarci se gnušaju, žene s odobravanjem šapuću u kutevima, a samo one hrabre i odvažne se usuđuju i istupiti i boriti se za ravnopravnost.
Japodina bi se radije bila sklonila ustranu, ali Marianna je inzistirala da ostanu tamo. “Neka gledaju”, ustvrdila je čvrsto, zabivši ruke u džepove hlača, sa smotkom u kutu usana. “Neka vide kako žene svih slojeva mogu stajati rame uz rame. Grofica koja upravlja tvornicom, izumiteljica, novinarka i urednica, te supruga i majka, jedna pored druge. Ovo i jest poanta našega pokreta, Japodina.”
A osim toga svega, u priči se spominje i jedan zmaj. Jedan poseban, ogroman, neustrašivi zmaj koji je pokriven velom tajni. Kakvih, već znate, otkrit ćete sami…
Kao što sam već rekla, ova me knjiga osvojila. Odlična je, zanimljiva, uzbudljiva, napeta i tajnovita. Povijesna fikcija sa odlično ukomponiranim stvarnim događajima i osobama sa ponekim izmišljenim dijelovima. Priča je odlično razrađena, likovi sjaje punim sjajem, a čitajući vrlo lako stvaramo predodžbu djela u svojoj glavi. Autorica nam pruža vrhunski užitak čitanja ovog romana u kojem ima svega pomalo, od borbe za egzistenciju do borbe za ženska prava, od romantike do kriminala, od surove stvarnosti do spekulativne fikcije. Za ovu knjigu imate veliku, najveću preporuku! Ja sam uživala čitajući ju, očarala me do maksimuma, a nadam se da će i vas!
Ne rastemo i obogaćujemo se novcem, već novim iskustvima.