Adam Kay je bio mlađi liječnik na odjelu porodništva i ginekologije. U periodu između 2004. i 2010. godine piše dnevničke zapise u kojima iz prve ruke donosi informacije vezane za život medicinara. U iznimno stresnom poslu koji je obavljao, pisanje dnevnika Kayev je način borbe protiv teških ali neizbježnih situacija. Kao nekakav ventil za opuštanje. Jednostavno je u svemu tome tražio krhotine svjetla u moru tame.
Dok je pacijent mlatarao okolo, odupirući se toj groznoj stvari koja mu je klizala niz grlo, krv je prskala posvuda: po meni, po Hugu, po zidovima, po zavjesama, po stropu. Bilo je to kao posebno avangardna epizoda emisije Ekstremni preobražaj. Zvuk je bio najgori dio. Sa svakim dahom koji je sirotan udahnuo moglo se čuti kako mu pluća usisavaju krv gušeći ga.
Ovi zapisi isprva nisu trebali biti objavljeni. Okidač za to bio je “rat riječi” koji se odvijao između Jeremyja Hunta i mlađih liječnika zbog plaća i uvjeta. Vlada je promovirala poruku da su mlađi liječnici pohlepni što traže veće plaće. Ali, nakon više od 90 sati rada tjedno, brige o radnim uvjetima i sigurnosti pacijenata, zar se to može nazvati pohlepom?
Knjiga je predočena kao niz dnevničkih zapisa koji su u jednakoj mjeri zastrašujući, iznenađujući ali i zabavni. Autor koristi humor da nas upozna sa liječničkim životom, koji nije nimalo lak. Posebno zato što osim ogromne količine posla koji obavljaju, vode birokratske i političke ratove. U zdravstvo vlada ne ulaže mnogo, uvjeti za rad su često jako loši, a doktori predstavljeni svijetu kao robotizirana radna snaga.
Liječnik mora biti psihološki sposoban za posao – sposoban donositi odluke pod zastrašujućim pritiskom, sposoban iznijeti loše vijesti ožalošćenim rođacima, sposoban svakodnevno se nositi sa smrću. Moraju imati nešto što se ne može zapamtiti i ocijeniti: odličan liječnik mora imati veliko srce i proširenu aortu kroz koju ispumpava veliko jezero suosjećanja i ljudske dobrote.
Ovom knjigom Kay čitateljima ugrađuje jedan novi pogled na liječnike i ulijeva novi nivo poštovanja prema njima. Nastoji da prepoznamo i osvijestimo činjenicu da su i liječnici ljudi. Oni nisu roboti, oni su ljudi od krvi i mesa, ljudi kojima se događaju pogreške, koji se također razbolijevaju, ali i koji osjećaju. Iako kažu da doktori na poslu nemaju osjećaja, ne prilaze subjektivno pacijentu, ponekad je i njima jako teško isključiti osjećaje. Ponekad i oni, baš kao i Kay, ostaju slomljeni i plaču u wc-u, u doktorskoj sobici, na ulici, u vlastitom domu…
Među svim predvidivim “smiješnim” primjedbama koje sam čuo od pacijentica, jedna od njih rekla je nešto iznenađujuće oštroumno. “Baš smiješno – čovjek i ne pomišlja na to da se i liječnici mogu razboljeti.” Istina je, i mislim da je to dio šire slike: pacijenti zapravo ne razmišljaju o liječnicima kao o ljudima od krvi i mesa. Zato su spremni kritizirati nas ako pogriješimo ili ako se naljutimo. Zato će nam odgristi glavu kada konačno dođu na red i pozovemo ih u prekrcanu ordinaciju u 7 navečer, i ne pomišljajući da i mi imamo svoj dom u kojem bismo radije bili nego na poslu.
Uz svu brigu i skrb koju pružaju pacijentima, ponekad i duže ostajući na poslu, nerijetko se dogodi da osobni život pati. Kay iznosi svoja iskustva, na koliko je godišnjica zaboravio, na koliko večera nije stigao, koliko druženja je odbio… Često je kasnio doma, s krvlju na odjeći koju nije imao vremena oprati, a kako bi budan izdržao put doma vozio se s otvorenim prozorom i u srce zime. A koliko je tek puta prespavao u autu na bolničkom parkingu! Ali koliko god teško mu bilo izdržati taj presing, osmijeh s lica nikada nije silazio. Upravo zbog divnog osjećaja koji ga preplavi kada nekome spasi život.
Radno je vrijeme grozno, plaća je grozna, uvjeti rada su grozni; ne cijene vas, ne pružaju vam podršku, ne poštuju vas i često ste u opasnosti da vas netko napadne. Ali nema boljeg posla na kugli zemaljskoj.
Za očekivati je da su priče iz liječničke perspektive redom tužne, razočaravajuće i zastrašujuće. Iako ih ima takvih i u ovoj knjizi, ipak ih je više urnebesno smiješnih, zabavnih i srdačnih. U jednom trenutku smijete se do suza, a u drugom se već borite da ne zaplačete. Ali ima tu i toliko banalnih, da ne kažem glupih situacija, da jednostavno promislite ” O Bože moj, dokle seže ljudska glupost?”. Toliko je nezamislivo neugodnih situacija s kojima se liječnici susreću na svakodnevnoj bazi, od raznih stvarčica uguranih u anuse i vagine, do pacijentica koje žele pojesti vlastitu posteljicu… Poprilično često su uvučeni u bračne prepirke i osjećaju se kao bračni savjetnici. Neki dani protječu mirno, a na neke dane pokazuju nadljudsko junaštvo trčeći s poroda na porod i spašavajući živote. Toliko je tih situacija za koje nismo ni svjesni da se događaju, a događaju se, i to poprilično često…
Pacijentica J. B. odlučila je iskoristiti prigodu i zaprositi svog dečka – upustila se u trošak kupnje zaručničkog prstena, namučila se oko stavljanja prstena u Kinder jaje i prepustila se mašti te jaje umetnula u svoju vaginu. Predložit će svom dečku da se malo poigra prstima, pronaći će jaje, izvaditi ga i onda će ona kleknuti na jedno koljeno ( i, valjda, na njega). Podjednako neočekivano, gnjusno i, valjda, romantično. Na žalost, nije ga uspio pronaći i izvaditi kako je ona to planirala – zaokrenulo se po dužini – te ni ona ni on nikako nisu uspijevali natjerati ovu gusku da izlegne svoje zlatno jaje.
Jedno pogubno iskustvo natjeralo je Adama Kaya da preispita svoju budućnost, što je rezultiralo promjenom radnog mjesta. Danas je Adam slavni komičar i scenarist koji nam donosi ovo nadasve zanimljivo djelo, bez cenzure,pisano hrabro i iskreno nakon brojnih neprospavanih noći, beskrajnih dana okupanih raznim tjelesnim tekućinama, i jednako mnogo propuštenih vikenda i druženja sa prijateljima i djevojkom.
Ako želite upoznati liječničke živote iz druge perspektive, sa “bojišnice”, u svoj radosti, boli, žrtvi i ludilu birokracije, onda je ovo prava knjiga za vas. Saznat ćete sve što ste željeli znati o pravom životu liječnika, profesionalno i osobno. Možda se potkrade i koja informacija za koju biste rado voljeli da je ipak ne pročitate. Ali, ne sumnjam u to da će vam se knjiga svidjeti kao i meni.
Veličanstvena.knjiga 