Design a site like this with WordPress.com
Započnite

Za tvoje dobro – Ellen Marie Wiseman

Ima knjiga koje su u isti mah i veličanstvene i šokantne. S jedne strane su toliko zanimljive da ih se ne može prestati čitati, a s druge strane toliko ostavljaju u nevjerici i iščuđivanju k tome koliko ljudska zloba može daleko ići. Upravo takva je i ova knjiga. Šokantno odlična. Upravo zato poprilično teško je sažeti sve misli, osjećaje i dojmove a da ne izostavim nešto, a s druge strane da ne otkrijem previše.

Kroz priču pratimo dvije junakinje, Lilly i Juliu, koje svoje priče pričaju kroz dvadesetak godina razlike. I jedna i druga prolaze kroz teška životna razdoblja, nepravde ih prate na njihovu putu, ali ima nešto i što ih spaja, a što polako kroz priču izlazi na vidjelo. Ali o tome nećemo, to ćete sami saznati…

Lilly je rođena kao djetešce blijede puti. Ona je albino djevojka. Doba u kojem je rođena je poprilično gnjusno, ne prihvaćaju se nikakve različitosti. Takvi poput nje, ili možda čak i gori, zatvarali su se u posebne ustanove.

Lilly je unatoč boji kože bila prelijepa djevojka. Sasvim normalna, predivna, poput princeze. Ali to njezinim roditeljima nije bilo bitno, posebno majci. Za nju je bila različita, drugačija, neprirodna. Zato nije zaslužila živjeti na slobodi. Zatvorili su je na tavan gdje je živjela godinama, daleko od pogleda svijeta, daleko od roditeljske ljubavi, sama u par mračnih kvadrata u društvu sa jednim malim mačićem.

Sobica na tavanu nije imala ogledalo. Lilly se nikada nije vidjela i nije znala kako izgleda. Majka je uvjerila da izgleda kao čudovište i da bi se ljudi zgrozili da je sretnu. Otac joj je jedini pokazivao naklonost, ali nikad se nije pokušavao izboriti za svoju kćer i njenu slobodu.

Izgleda poput lutke. Prelijepe, savršene lutke. Nije čudovište. Nije spodoba. Ne bi nikoga nagnala na gnušanje. Mamica je lagala. A lagao je i tatica. Zuri u sebe dugo dok joj suze natapaju oči. Zašto ju je mamica držala zaključanu na tavanu? I zašto je tatica to dopuštao? Jesu li je mrzili zbog toga što joj je Bog zaboravio dati malo boje? Zar je to stvarno tako užasno? Ako su je samo pokušavali zaštititi, zašto joj nisu dopuštali da se spusti u prizemlje? Zašto nisu provodili vrijeme s njom? Zašto je nisu grlili i ljubili? Kao što je mamica rekla, nikome u cirkusu nije važno kako ona izgleda. Zašto je onda njoj bilo važno? Zašto je tatici bilo važno? Zašto su je dvoje ljudi, koji bi je trebali voljeti više od svega, skrivali na tavanu od svijeta? Jesu li se bojali? Jesu li se sramili? Jesu li bili zli?

Kada je Lilly imala desetak godina, a otac bio na putovanju, na susjednom zemljištu gostovao je cirkus. Majka je došla po Lilly koja je bila sretna što je za rođendan napokon izvodi vani. Ujedno je i malo bilo strah jer joj je to ipak prvi puta da izlazi iz sigurnosti svoje tavanske sobe.

Gotovo da ne vjeruje u ono što osjeća i ono što vidi i ono što miriše. Kako stropovi mogu biti tako visoki, a zidovi tako udaljeni jedni od drugih? Kako to da se kuća ne uruši sama pod sobom? I što njezini roditelji rade s cijelim tim prostorom? Ova jedna prostorija može primiti dvadeset ljudi. Osjeća se slabom i nesigurnom na nogama, baš onako kako bi se osjećala kada bi je mamica zaboravila nahraniti. Više od svega, želi se vratiti na tavan. Svijet je odveć veleban za nju.

No da stvar bude gora, s pravom je strahovala. Njena majka ju je tada prodala cirkusu! Njena vlastita majka prodala ju je cirkusu!

Hladni i agresivni ljudi ne mogu biti ispunjeni i sretni. Loše su se odnosili prema drugima jer su bili nezadovoljni sami sobom.

Od toga dana Lillyn život vrtoglavo se mijenja. Lilly će doživjeti mnogo toga lošeg, ali i sretni trenuci je čekaju. Ali već ćete otkriti što je sve Lilly snašlo na životnom putu…

Julia je djevojka koja je pobjegla sa obiteljskog imanja, što dalje od svoje majke. Ni ona, kao ni Lilly, nikad nije osjetila pravu majčinsku ljubav. Majka je uvijek okrivljavala za očevo opijanje, a otac se zapravo borio sa svojim demonima iz prošlosti.

Negdje u zapećku uma čuva maglovite uspomene na majku kako je ušuškava u deku i ljubi u obraz i još uvijek može vidjeti majčinu plavu kosu i crvene usne dok je uspavljuje pjevušenjem uspavanki. No kada je Julia porasla, nešto se promijenilo, a ona nije imala pojma što se zapravo dogodilo.

Majka je odgajala strogo, možda čak i prestrogo. Nabijala joj je na nos svakakve izmišljotine, a okrivila je i za očevu smrt. Da je Julia bila bolja, otac ne bi umro. Julia više nije mogla trpiti taj teror i pobjegla je. Ali ni u bijegu nije pronašla spas. Radila je mukotrpno, spajala kraj s krajem, a sav novac potrošio bi njen dečko propalica. Jednog dana Julia je dobila pismo u kojem je obavještena o majčinoj smrti. Julia je jedina nasljednica dobrostojećeg imanja.

Oči joj se napune suzama. Postala je siroče. Majka i otac su preminuli. Ipak, ona za nečime žali mnogo više – za sretnom obitelji. No kako je moguće da ti nedostaje nešto što nikada nije bilo tvoje.

Povratkom na imanje Julia se suočava sa uspomenama koje je proganjaju, ali i sa nesusretljivim starijim voditeljem imanja Claudeom. Podršku joj pruža veterinar Fletcher koji skrbi za njene konje, ali pitanje je koliko je zapravo Julia spremna za sve što je čeka i za sve tajne koje će napokon izaći na vidjelo…

Moj Bože, kakve li još tajne skriva imanje Blackwood? Kakve li su još laži izgovorene?

Obuzeta osjećajem da zapravo uopće nije poznavala svoje roditelje, Julia se počne tresti. Htjela je odgovore na pitanja o svojem nesretnom djetinjstvu i sada ih pronalazi. Cijelo ovo vrijeme majka ju je krivila za očevo opijanje i smrt, ali ustvari se nešto sasvim drukčije odvijalo na imanju Blackwood, kao da je izišlo iz noćne more. I bez obzira na to koliko strašno bilo, Julia namjerava prodrijeti do istine. Željela to ili ne, sada više nema povratka.

Osim Lilly i Julie, glavni junaci priče su i životinje. S jedne strane slonovi, s druge konji, ali i jednoj i drugoj životinje predstavljaju utjehu, sigurnost i podršku. Lilly čak komunicira sa slonicom Pepper na nekoj višoj, valnoj duljini, telepatski. Njihova povezanost čarobna je, ali sudbina tih životinja jako je tužna.

Je li moguće da ova moćna životinja mari za ljude, čak i nakon svega što su joj oni učinili, nakon što su je zatočili, vezali konopcima i lancima te natjerali da nastupa u cirkusu? Lillyne se oči navlaže. Više od ičega želi prići boksu i utješiti slona, pogladiti njegovu glavu i objasniti mu da razumije kako je biti zatočenik, a i dalje voljeti onoga tko ti nanosi zlo.

Već se tisuću puta slomila, komadić po komadić, pokušavajući odgonetnuti zašto se osjeća tako nevoljenom.Zatim pomisli na dugonogu ždrebicu kako spava u slami u staji, odbačena od majke iz tko zna kojih razloga. Ona i ždrebica su srodne duše. Možda je zato prihvatila mladunče i možda su joj zato oči zasuzile na spoznaju da bezuvjetno vole jedna drugu.

Slonovi su potlačeni i izrabljivani, često i mučeni, a Lilly je spremna dati i život samo da ne patu. S druge strane Julia se bori za ždrebad koja se oduzima majkama ždrebicama odmah nakon okota. I jedna i druga pravi su borci, kako za sebe, tako i za svoje životinje.

Ždrebica podigne svoju vlažnu glavicu, ugleda majku i pomakne se u slami, mučeći se da joj se približi. Blue zuri u svoju ždrebicu i zanjišti. Ždrebica joj se primakne, svaki pokret joj je sve snažniji. I tada Julia prepozna pogled u njihovim očima, pogled koji je toliko puta proučavala između majki i kćeri, pogled koji ozari njihova lica ljubavlju i prepoznavanjem bezuvjetne ljubavi. Dah joj zastane u prsima.

Posebno dirljive trenutke naše junakinje doživljavaju u onim trenutcima kada napokon od nekoga dobiju pažnju, zagrljaj, lijepu riječ koja im je žarko nedostajala od strane roditelja. Kakav je to osjećaj bio za Lilly dobiti prvi zagrljaj, osjetiti nečiju ljubav, znati da je nekome ipak stalo do nje.

Iako je iscrpljena da bi plakala, suze joj poteku iz očiju. Znači takav je osjećaj kada te netko zagrli. I možda je, samo možda, to onaj osjećaj koji se javlja kada te netko voli.

Priča je prožeta osjećajima. Od tuge do sreće, od iznenađenja do razočaranja, od uništenja do potpunog preobraženja… Čitajući, ne mogu a da si ne postavim mnoga pitanja. Mnogo je tu šokantnih činjenica. Kakav roditelj moraš biti da vlastito dijete zatvoriš na tavan godinama? A tek da vlastito dijete prodaš? Kakva osoba moraš biti da znaš za to, a ne reagiraš? Kakav čovjek moraš biti da se iživljavaš na slabijima, drugačijima? Kakav čovjek, ili da slobodno kažem nečovjek moraš biti da izrabljuješ i iživljavaš se na životinjama? Kuda ide ovaj svijet?

Ova priča, koliko god bila potresna, a zaista jest, zaokupila me skroz. Od prve do zadnje stranice napetost raste, postaje sve zanimljivije i zanimljivije, stranice se listaju, a koncentracija na knjigu ni najmanje ne slabi. Autorica je napisala pravi hit, spojila dvije različite, a opet toliko slične žene koje život i spaja i razdvaja u jednoj poučnoj, izvanrednoj priči. Znam da ju sigurno neću dugo, dugo zaboraviti. Jer ova priča je zaista dirljiva, predivna, poučna, potresna, fascinantna. Moju veliku preporuku imate.

%d blogeri kao ovaj: