Knjige trebaju biti lijepe.To je način da ljudima odaš počast – poput zagrobnih poklona,nekada davno.
“Uvez” je jedna od onih knjiga koja vas osvoji na prvu i sa svakom novom stranicom nastavlja u jednakoj mjeri iznenađivati i oduševljavati.
Zamislite kako bi bilo da sve ono što vas mori i tišti možete izbrisati,zaboraviti kao da se to nikada nije ni dogodilo.Vjerujem da svatko od nas ima barem jedan neugodan događaj koji nam na sami spomen uzrokuje nelagodu i tjeskobu.Kada bismo ga mogli izbrisati,koliko bi samo sretniji bili?
Zamislite moć da izbrišete tugu.
Zamislite moć da zaboravite bol.
Zamislite moć da sakrijete tajnu.
Zauvijek.
Emmett je mladić koji dane provodi radeći u polju,pomažući roditeljima i sestri sa svakodnevnim obavezama.Njegova obitelj,kao i sve druge,bila je jako praznovjerna po pitanju knjiga i knjigoveštva.Knjige su smatrali velikim zlom,a knjigoveže vještičjim rodom.Jednog dana Emmett se sa puta u Castleford vratio sa jednom knjigom u ruci.Malo je reći da ga je otac htio ubiti,a knjigu zapaliti.Smatrao je da će ga vještica ureći bude li čitao njene knjige.
Emmett je u posljednje vrijeme bio boležljiv,nije više bio sposoban za teži fizički rad.Kasnije,tokom čitanja,saznat će se što se dogodilo s njim,od čega je on zapravo “bolovao”.
Emmettova obitelj dobit će pismo od stare knjigoveže Seredith koja je živjela u močvarnoj šumi.Ona želi Emmetta za šegrta u knjigovežnici.Iako im nije bilo drago,strepili su od nje i poslali sina k njoj.
Ono što će Emmett tamo naučiti,uznemirujuće je koliko i predivno.Naučit će izrađivati prekrasne sveske u koje će uvezivati nešto zaista posebno,a to su uspomene.Ono što ljude proganja,što svjesno žele zaboraviti,prepričaju knjigoveži koji njihovu uspomenu uveže u knjigu,a oni je se više ne sjećaju kao da nikada nije ni postojala.Nakon toga njihove tajne više nisu njihove,one su sada samo riječi i rečenice u knjigama.Ali,ni to nije baš bezazleno,jer što ako se netko domogne knjige,što ako pročita i otkrije sve strahote i tajne uvezane osobe čije ime piše na koricama?Poprilično neugodna stvar…
Uzimamo uspomene i uvezujemo ih.Sve čega se ljudi nisu u stanju sjećati.Sve s čime ne mogu živjeti.Uzimamo te uspomene i stavljamo ih onamo gdje im više ne mogu naštetiti.Knjige su samo to.
Nakon Seredithine smrti knjige padaju u ruke beskrupuloznog čovjeka.Ali i Emmett dolazi do šokantnog otkrića.Otkriva knjigu koja nosi njegovo ime.Emmett je također bio uvezan,ali kako i zašto,on se ne sjeća.A sada zamislite,koliko šokantna mora biti činjenica da ste uvezani,da ste imali neku strašnu uspomenu koje se ne sjećate?Biste li je htjeli otkriti,bi li vas izluđivala sama pomisao da morate saznati što ste to uradili ili biste rado ostavili sve u zaboravu?
Dio mene znao je – dio bolan od praznine i nesreće – da sam pokušavao pronaći knjigu – svoju knjigu – noć prije nego što je de Havilland stigao.Nisam tražio Luciana.Tražio sam sebe.
Iako sam veliki knjigoljubac,ova knjiga mi je dodatno potakla tu ljubav prema knjigama na još veću razinu.Omogućila mi je da gledam na knjige u drugom svjetlu,nekim drugim očima.Svaka knjiga priča je za sebe.Svaka knjiga dio je nečijeg života,nečija uspomena,nečiji život,nečija sreća,ljubav,patnja…Koliko samo autori daju svog vremena,ljubavi i naposljetku samog sebe u samo jednu knjigu…
To je sveto zvanje,Emmette.Da ti povjere sjećanje druge osobe… Da od njih uzmeš najdublji,najmračniji dio i čuvaš ga,zauvijek.Da ga poštuješ,da ga učiniš prelijepim,premda ga nitko nikada neće vidjeti.Da ga štitiš vlastitim životom…
Nije mi namjera da spoilam radnju previše,ali moram se osvrnuti na jednu jako bitnu činjenicu.Jednako bitnu kao i sam čin uvezivanja.Znači,ova knjiga nije samo knjiga o uvezivanju ljudi i uspomena.Ono što nema u najavama knjige,a prožima se kroz nju jest ljubav dva mladića.Knjiga se zapravo temelji na toj ljubavi.
Da se ta činjenica zna otpočetka,možda bi većina smatrala da je ne želi čitati.Ja bih sigurno bila u toj većini.Nisam pobornik istospolnih ljubavi,ali moram iskreno priznati da mi nije uopće bilo ogavno čitati o tome.Dapače,bilo mi je jako simpatično.Zapravo je njihova ljubav prikazana više kao jedno vrhunsko prijateljstvo,bez nekog posebnog pretjerivanja u ljubavnom smislu.Ali,ako su se voljeli,zašto su bili uvezani? I hoće li ikada otkriti tajnu svog uveza?Zanima vas odgovor?To ćete ipak morati pročitati sami…
Moja majka uvijek je govorila da je to odvratna,neprirodna vrsta magije.Isisavanje uspomena,srama,boli i tuge… Rekla je da neki knjigoveže zato toliko žive.Zato što se hrane tuđim životima.
Ova knjiga ne drži ljepotu samo kroz tekst,jer izgled same knjige nešto je posebno.Tvrdi uvez,baš onako korice mračno gotičke u koje možeš gledati cijeli dan sa srcima u očima.To je ljubav na prvi pogled.Zaista predivno izdanje.
Postavit ću vam za kraj jedno pitanje.Zvuči li vam privlačno ta ideja da možete izbrisati prošlost i početi iznova?Biste li pristali na uvezivanje?Ja nekako mislim,koliko god ta ideja bila privlačna,da je ipak dragocjenije imati prošlost,imati uspomene ma koliko god nas ponekad boljele.Ako nemamo prošlost,ako je se ne sjećamo,tko smo onda mi zapravo?
…dao bih sve samo da mogu zadržati tu uspomenu zato što bih je barem,budem li se sjećao,mogao iznova proživljavati i čak i da ga više nikada ne vidim,to bi mi nešto značili.
Ako ju već niste čitali,preporučam vam ovu knjigu.Pročitajte je.Zanimljiva je to priča o uvezivanju uspomena i ljubavi izvan okvira.Mene je osvojila,nadam se da će i vas.
Koliko je ljudi uvezano?Koliko uspomena čuči u trezorima,zaključano u tajnim policama ili ih upravo u ovome trenutku čitaju drugi?Koliko ljudi hoda uokolo nesvjesno da im nedostaje pola života?
Veličanstvena.knjiga 