Klaus Hagerup je norveški dramatičar,redatelj,glumac,prevoditelj i pisac.Napisao je brojne knjige za djecu i odrasle od kojih su mnoge osvojile međunarodne književne nagrade.Njegova djela su prožeta iskrenošću i iskričavom maštom.
Uz Klausa Hagerupa,za kompletni doživljaj ove slikovnice zaslužna je i Lisa Aisato,jedna od najpoznatijih norveških ilustratorica.Za svoje ilustracije osvojila je mnogobrojne nagrade,a više puta je nominirana i za Memorijalnu nagradu Astrid Lindgren – ALMA.
Ova slikovnica upoznaje nas sa djevojčicom Annom koja se bojala starenja i smrti i zbog toga se užasavala svog rođendana.Utjehu su joj nudile jedino knjige.Voljela je čitati i stvarati neki novi život kroz njih.U knjigama je stjecala mnogobrojne prijatelje,ali pronašao bi se tu i pokoji neprijatelj.
U svakome od njih Anna je pronalazila dio sebe.Bilo joj je drago što im može pomoći.Dok god je čitala knjige,oni su živjeli.
Poslije škole Anna je redovito odlazila u knjižnicu.Gospođica Monsen,knjižničarka,postala joj je prijateljica.Kroz razgovore s njom,Anna je saznala da u knjižnici ima jako puno knjiga koje nitko ne posuđuje i koje su osuđene na uništenje,što je jako žalostilo gospođicu Monsen.
“Zašto ste tako tužni?”,pitala je Anna. “Zbog svih tih knjiga”,odgovorila je gospođica Monsen. “Tolike knjige,a nitko ih ne posuđuje.” “Ima li ovdje knjiga koje nitko nikada ne posuđuje?”,upita Anna. “Da,zapravo,ima ih nekoliko.” “Zašto ih nitko ne posuđuje?” “Zato što postoji toliko mnogo ljudi koji ni ne znaju što propuštaju”,rekla je gospođica Monsen potiho.
Annu je zaprepastilo to otkriće i odlučila je spasiti knjige.Prvo je posudila hrpu knjiga koje nitko ne čita i odnijela doma,ali čak i za nju je to bilo previše čitanja.
Idućim posjetom knjižnici otkrila je jednu posve malu knjigu “Začarana šuma” o dječaku koji je doživio nešto posve čudesno.Anna kao da je čitala o sebi,pronašla se u toj maloj čarobnoj knjizi.Ali neeee,na predzadnjoj stranici,kad je trebala otkriti nešto najčudesnije ikada,dogodilo se nešto sasvim neobično.Zadnja stranica bila je prazna.Prazna!Za Annu je to bilo nepodnošljivo.
“Želim ti reći nešto o najčudesnijoj stvari koja će ti se ikada dogoditi.Slušaj pažljivo.”
Knjiga je imala samo još jedan list.Anna je držala dah.Okrenula je stranicu.Tamo nije bilo ničega.Papir je bio prazan.Kraj je nestao.To je bilo strašno.Nepodnošljivo.
Ali,priča tek tada dobiva poseban smisao.Anna je odlučila saznati što je to čarobno baka rekla Waldemaru.U njezinu potragu uključili su se svi koje je Anna poznavala,cijela škola,pa čak i cijeli grad.Potraga za knjigom,a kasnije i za piscem u punom je jeku.A hoće li Anna doći do željenog odgovora,ostavljam da sami saznate…
Začarana šuma postala je najpopularnija knjiga.Gotovo svatko tko je znao čitati imao je svoj primjerak.Knjige su stajale na policama knjižara.Bilo je na tisuće prijedloga kakav bi to čudesan završetak mogao biti.Samo što nitko nije znao koji od njih je pravi.I nitko nije znao tko je zapravo pisac knjige.Čak niti ljudi koji su knjigu objavili.
“Djevojčica koja je htjela spasiti knjige” je zaista posebna priča.I sigurno nije namijenjena samo za djecu,jer i mi odrasli možemo mnogo toga iz nje naučiti.
Anna je djevojčica koja je stvarala posebne svjetove čitajući knjige.U njenoj mašti likovi su oživljavali,a pošto se bojala starosti i smrti,redovito je umrle oživljavala i stvarala im novi život.
Za Annu,knjige su bile jednako stvarne kao život.Kad bi netko u knjizi umro,mogla je započeti priču iz početka.Tada bi mrtvi ponovno oživjeli.Bili bi živi kao i ona.
Saznanje o uništavanju knjiga koje se ne posuđuju dotuklo je Annu.Koliko god se trudila posuditi mnogo takvih knjiga,nije mogla više pohranjivati informacije u svoj mali mozak.Bilo joj je previše ali Anna se nije dala.Ona se borila za te knjige.
“Ovo su knjige koje nitko ne posuđuje”,objasni joj gospođica Monsen. “Neke od njih su najbolje knjige ikad napisane.Ja ih sve čuvam,ali ponestaje mi mjesta.Trebam nekoga poput tebe da mi pomogne.”
Ta činjenica ponukala me na razmišljanje.Gomila knjiga u knjižnicama završi na otpisu.Neke knjižnice raspišu oglase i prodaju takve knjige za sitne novce.Ali na taj način su zadovoljni i čitaoci i knjižnica i knjige.Ali u mnogim gradovima ljudi niti ne znaju za takvu sudbinu knjiga,otpis knjiga im je nepoznata stavka.Kad bi svi znali i kad bi mogli uzeti pa makar i jednu knjigu,knjige ne bi trebale biti uništene.Svi bi bili zadovoljniji i ispunjeniji.
Anna nas podsjeća na to koliko ogromna i posebna ljubav prema knjigama i čitanju može biti.Čitanjem stvaramo nove svjetove,otkrivamo mnoštvo novih priča,saznajemo tajne likova,suosjećamo s njima,smijemo se njihovim radostima,plaćemo s njihovim tugama…
Ovu slikovnicu ću s oduševljenjem preporučiti svima.Toliko je predivna,nadasve poučna,a uz čarobne ilustracije Lise Aisato zaokružuje jednu jedinstvenu cjelinu.
Knjige su tu da ih čitamo,posuđujemo,naučimo nešto novo iz njih.Nemojte nikada zaboraviti jednu stvar:Dok god čitamo knjige,one će živjeti.
Veliku,najveću preporuku imate za ovu predivnu priču o djevojčici i njenoj ljubavi prema knjigama,o jednoj borbi za spas knjiga.
Veličanstvena.knjiga 