“Catalanottijeva metoda” je deseti roman u hrvatskom prijevodu nedavno preminulog talijanskog pisca Andree Camillerija.U glavnoj ulozi njegovih krimića pojavljuje se čitateljima već omiljeni inspektor Montalbano.
Priča započinje prvo pozivom,a onda i dolaskom Mimija Augella na vrata inspektora Montalbana u ponoćnim satima.
Mimi je tu noć trebao provesti u strasnom zagrljaju sa svojom ljubavnicom dok joj muž radi noćnu smjenu.No,nije se osjećao dobro pa je otišao kući s posla.Da ih ne uhvati na djelu,Mimi se preko balkona spustio u stan ispod.Kako je bio mrak,nije ništa vidio i odjednom se spotakne o nešto.Opipa čovjeka koji leži.Odjeven.Ali mrtav,sa tragovima krvi na vratu.Prestraši se i pobjegne glavom bez obzira.
No,stigavši kod Montalbana shvati da je posvuda ostavio svoje otiske i da moraju nešto riješiti po tom pitanju.Ali dobivaju poziv za novu zagonetnu smrt,ovog puta kazališnog redatelja Catalanottija,a usporedo s tim će naći načina da otkriju Mimijeva mrtvaca.
Sve to izgleda jednostavno,do onog trenutka kada se Mimi ponovno preko balkona spušta u stan sa mrtvacom i otkrije da mrtvaca tu više nema.Tek sada počinje prava panika.
A s druge strane moraju riješiti zagonetnu smrt Catalanottija koji u stanu ima pravu malu zagonetku.Hrpu papira i dosjea,u kojima su se krile pojedinosti o osobama koje tek treba otkriti tko su i zašto se nalaze u arhivima.A tu je i mlada inspektorica Antonia koja će Montalbana osvojiti na prvu,ali može li ga ponukati da zaboravi na svoju Liviu?
Toliko toga još imate otkriti u knjizi,ali to ćete morati sami…
Ovo je jedan zanimljivi krimić.Ne mogu reći da me pretjerano oduševio,ali me nije ni razočarao.Svrstat ću ga pod neku zlatnu sredinu,prolazna ocjena.
Kada su Camillerija upitali kako je dobio ideju da radnju smjesti baš u kazalište,odgovorio je da je ideja došla iz jednog pitanja koje mu je jednom postavila supruga.Ona ga je upitala zašto je Montalbano dosad smješten na toliko različitih mjesta,a nikad u kazalište koje toliko voli.I tako je Camilleri odlučio odati počast svojoj prvoj ljubavi,kazalištu,i ovog puta smjestiti radnju u njega.
Glavni lik Camillerijevih krimića je inspektor Montalbano,kojem je zadatak rješavati zamršene slučajeve.Ovoga puta radi se o savršeno isplaniranoj smrti kazališnog redatelja Carmela Catalanottija.Ali,uz istragu svjedočimo i razvoju ljubavne priče našeg slavnog inspektora.Ili možda ljubavnog trokuta,ipak je on još uvijek u kakvoj-takvoj vezi sa Liviom?
Ali,uz sve to,inspektor je uvijek hedonistički raspoložen,ali uvijek je i ispunjen empatijom prema potrebitim ljudima.Njegov karakter odaje prvenstveno humorom,poput njegove bezuvjetne ljubavi prema tišini dok uživa u dobrom obroku.
Nema valjanog policijskog inspektora koji nije u stanju proniknuti u dušu ljudskih bića.
Stil pisanja je jako prepoznatljiv za Camillerija.On voli pisati žargonski.U njegovim djelima možemo pronaći mješavinu talijanskog,strogog sicilijanskog i sicilijaniziranog talijanskog.
Još jedna prepoznatljivost Camillerijeva stila jest u tome što on vrlo vješto u radnju zakamuflira i poneke elemente talijanske političke i gospodarske stvarnosti.Volio je ostaviti kritički komentar svog vremena u svom detektivskom romanu.
Veličanstvena.knjiga 